top of page
Najčitanije
Istina ~ Smisao ~ Mir
Istina, smisao, mir
unutar nas
u mikro svijetu
Skidanje velova
Sve što nam se događa u vanjskom svijetu nije slučajnost. Svaka emocija, svaki susret, svaka privlačnost ili odbojnost – sve je to ogledalo. Ne ogledalo drugih ljudi, nego ogledalo nas samih. Kroz sedam ogledala učimo skidati veo po veo, sve dok ne stanemo u potpunu prisutnost – ogoljeni, slobodni, živi. Ja sam godinama putovala kroz vlastitu nutrinu i uvidjela da život neprestano govori. Samo trebamo naučiti slušati. Sitnica 😊 Ova ogledala nisu koraci koje prelaziš jednom.
Ne možemo mijenjati svijet u kojem živimo
Ali mijenjamo Univerzum. • maj, 2026 Mi već odavno znamo, duboko u sebi znamo, da ne možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Ne onaj vanjski. Ne ovaj gusti, tvrdi, 3D svijet pun oblika, pravila, sistema, sukoba i privida odvojenosti. Koliko god se trudili, koliko god glasno vikali, koliko god se organizovali - on ostaje ono što jeste. Kao da je urezan u neku stariju, čvršću građu. I možda je tako i dobro. Možda je njegova nepokretnost upravo ono što nam treba da bismo uopš
Sve nijanse sabura {dio1}
Sve nijanse sabura
Lanac u oluji: Sidro koje nas drži
• februar 2026 Zamisli svijet kao drevni lanac, iskovan od bezbrojnih karika - svaka nosi teret prošlosti, strahova, snova i nasljeđa. Taj lanac visi nad beskrajnim morem, a more je danas, u martu 2026., u punoj oluji. Valovi udaraju nemilosrdno: na Bliskom Istoku, gdje su karike pukle pod raketama i požarima - vrhovni vođa pao, naftna polja gore a cijene energije skaču kao srca u panici. Iran uzvraća, Libanon tone pod bombama, Hezbollah i Izrael plešu smrtonosni ples, a eksp
Povratak sebi
Unutrašnje dijete: dio sebe za koji ne znamo da nam nedostaje Novembar, 2025 Ponekad me život zaustavi u trenutku koji ne izgleda značajno - dok sjedim u tišini, dok držim šolju kafe u rukama, dok osjetim svoje disanje dublje nego inače. U tim trenucima osjetim blago podrhtavanje u grudima. Kao da se nešto staro i nježno želi pokrenuti. Naučila sam prepoznati taj osjećaj. To je ona mala djevojčica u meni - moj zaboravljeni glas, moje unutrašnje dijete. Nisam uvijek umjela ra
Search
Istina ~ Smisao ~ Mir
Istina, smisao, mir
unutar nas
u mikro svijetu
Skidanje velova
Sve što nam se događa u vanjskom svijetu nije slučajnost. Svaka emocija, svaki susret, svaka privlačnost ili odbojnost – sve je to ogledalo. Ne ogledalo drugih ljudi, nego ogledalo nas samih. Kroz sedam ogledala učimo skidati veo po veo, sve dok ne stanemo u potpunu prisutnost – ogoljeni, slobodni, živi. Ja sam godinama putovala kroz vlastitu nutrinu i uvidjela da život neprestano govori. Samo trebamo naučiti slušati. Sitnica 😊 Ova ogledala nisu koraci koje prelaziš jednom.
Ne možemo mijenjati svijet u kojem živimo
Ali mijenjamo Univerzum. • maj, 2026 Mi već odavno znamo, duboko u sebi znamo, da ne možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Ne onaj vanjski. Ne ovaj gusti, tvrdi, 3D svijet pun oblika, pravila, sistema, sukoba i privida odvojenosti. Koliko god se trudili, koliko god glasno vikali, koliko god se organizovali - on ostaje ono što jeste. Kao da je urezan u neku stariju, čvršću građu. I možda je tako i dobro. Možda je njegova nepokretnost upravo ono što nam treba da bismo uopš
Sve nijanse sabura {dio1}
Sve nijanse sabura
Lanac u oluji: Sidro koje nas drži
• februar 2026 Zamisli svijet kao drevni lanac, iskovan od bezbrojnih karika - svaka nosi teret prošlosti, strahova, snova i nasljeđa. Taj lanac visi nad beskrajnim morem, a more je danas, u martu 2026., u punoj oluji. Valovi udaraju nemilosrdno: na Bliskom Istoku, gdje su karike pukle pod raketama i požarima - vrhovni vođa pao, naftna polja gore a cijene energije skaču kao srca u panici. Iran uzvraća, Libanon tone pod bombama, Hezbollah i Izrael plešu smrtonosni ples, a eksp
Povratak sebi
Unutrašnje dijete: dio sebe za koji ne znamo da nam nedostaje Novembar, 2025 Ponekad me život zaustavi u trenutku koji ne izgleda značajno - dok sjedim u tišini, dok držim šolju kafe u rukama, dok osjetim svoje disanje dublje nego inače. U tim trenucima osjetim blago podrhtavanje u grudima. Kao da se nešto staro i nježno želi pokrenuti. Naučila sam prepoznati taj osjećaj. To je ona mala djevojčica u meni - moj zaboravljeni glas, moje unutrašnje dijete. Nisam uvijek umjela ra
Bilo, jeste ili će biti?
Postoji vrijeme koje ne mjere sati, minute ili dani. Vrijeme koje diše tiho kroz nas, kroz misao, kroz prisustvo. Zovemo ga sada. Koliko često ga propuštamo? Zagledani u ono što je bilo, sanjajući ono što će biti, rjeđe zastanemo kod onoga što jest. Dante Alighieri je svoj pakao opisao kao fikciju - krugove, vatre, tame. Možda mjesto nije stvarno, ali iskustvo je. Čovjek je „pakao“ pretvorio u unutrašnji krajolik: udaljenost od sebe, od svog trenutka. Svako od nas živi u vla
Sanjalice
• Oktobar 2025 Svi smo mi nalik na sanjare. Hodamo kroz dan kao kroz san, ponavljajući iste misli, iste navike, iste brige. Kao da smo zaspali - a da toga nismo ni svjesni. I dok posmatramo svijet oko sebe, često ne vidimo ništa novo. Život postaje scenarij koji odigravamo, uloge koje nosimo, maske koje smo naučili zalijepiti. A onda se dogodi trenutak. Nekad to bude bol, nekad neočekivana tišina, ili osjećaj nelagode da nešto nije u redu. To je onaj tihi trzaj iznutra, šap
Prostor
Tvoje dijete nije došlo da ispuni tvoje snove. Nije poslano da nosi teret tvojih čežnji, niti da živi nedovršene puteve koje nisi stigao...
Amiđža Idriz
27. Oktobar 2025 Večeras, kada se svjetla gradova - od Barcelone i Amsterdama do Sarajeva i Dubrovnika, preko Manchestera, Pariza i Dubaija - spajaju u tišini naših koraka, stajemo zajedno. Ne samo da ispratimo amidžu Idriza - već da primimo poruku koja je starija od nas: ovo je naš tok, naš lanac, naše sjeme i naše nebo. Generacije koje su prošle - djed, majka Halima . Strina Fatima i Izeta. Nena. Otac Hamed i tetka Mevlija. Ostavili su trag. Trag koji kaže: radili smo, vo
Devet slojeva straha
Zašto su važni za nas kao kolektiv? Strah. Riječ i osjećaj koju svi poznajemo. Osjećaj koji ne zaobilazi nijedno ljudsko srce. Možda ga...
2020
Godina koja nas je zaustavila. Raslojila. Rastvorila. Pokazala nam sve što jesmo. I sve što nismo. Danas, disanjem zahvaljujem. Ne nosim...
Nijanse valova i talasa
Sjedila sam jednog jutra na obali rijeke. Voda je prolazila. Talas po talas. Činilo mi se da svaki nosi jedan oblik bola. Gledah ih kako...
Život & planovi
Planiramo. Želimo.
Zamišljamo kako bi trebalo da bude.
Naš um voli sigurnost.
Voli putanju koja mu je poznata.
I tako stvaramo slike budućnosti,
uvjereni da su one ispravne.
Put preko mora tišine
Kada danas, u 2025. godini, razmisljam o razdvajanju mora, ne doživljavam je kao povijesni događaj, nego kao unutrašnju mapu. More koje se razdvaja nije samo prirodni element, nego simbol - prostor naših emocija, kolektivnih strahova, potisnutih sjećanja. A štap koji Musa podiže? To nije čarobni predmet, već znak svjesnosti: trenutak u kojem čovjek odlučuje hodati kroz kaos, umjesto da u njemu nestane. Danas, dok stojimo usred bučnih vremena, more ima mnogo lica. S jedne str
I dobro je moguće
Ponekad zaboravimo da je um (samo) alat, ne gospodar. Navikne da ponavlja slike iz prošlosti, da nas priprema na pad, da nam stalno ponavlja: “Pazi!” I dok tako vrtimo najgore scenarije, u nama se stvara alhemija straha – pretvaramo sadašnji trenutak u projekciju bola koji se još nije ni dogodio. Ali prava alhemija, ona unutrašnja, počinje kad shvatimo da isti taj um može mijenjati smjer. Da može vrtjeti i slike svjetlosti, i one putanje koje vode u mir, u radost, u neočeki
Dolazi da podSjeti
Nekada davno, prije riječi, prije imena, prije granica koje su nacrtali oni što su se bojali Žene, bila je Ona. Lilith. Ne stvorena iz rebra. Ne iskovana da bude pratnja. Već iz iste prašine kao i On, sa istim dahom, istom vatrom.
Zapis iz sna
Noć je došla tiho. Kao da zna da nešto treba otpasti, a da se ne slomi. Zaspala sam. A u snu - soba koju nisam prepoznala, ali u kojoj...
Predoziranje svjesnošću
Hajde da se vratimo na početak. Na poznate pilule iz filma Matrix . Je li moguće da smo se, kao pojedinci, predozirali pilulom “buđenja”? I ako jesmo - kako to prepoznati? Šta se zapravo dešava s nervnim sistemom kada je prezasićen senzacijama , kada je preplavljen spoljašnjim informacijama , a bez unutrašnje integracije? Sistem se zaglavi. Počinje reciklirati podatke koje ne može da obradi. Uvijek iznova. Iste misli, isti osjećaji, isti obrasci. To doživljavamo kroz ponavlja
U Zemlji tišine
Pet godina, ništa ne raste. Zemlja šuti. Ti šutiš. Samo voda, vjera i tišina. Nema stabla. Nema lista. Samo korijen, duboko gdje oči ne...
Svi tekstovi
bottom of page