Ali mijenjamo Univerzum. • maj, 2026 Mi već odavno znamo, duboko u sebi znamo, da ne možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Ne onaj vanjski. Ne ovaj gusti, tvrdi, 3D svijet pun oblika, pravila, sistema, sukoba i privida odvojenosti. Koliko god se trudili, koliko god glasno vikali, koliko god se organizovali - on ostaje ono što jeste. Kao da je urezan u neku stariju, čvršću građu. I možda je tako i dobro. Možda je njegova nepokretnost upravo ono što nam treba da bismo uopš

Sve nijanse sabura

• februar 2026 Zamisli svijet kao drevni lanac, iskovan od bezbrojnih karika - svaka nosi teret prošlosti, strahova, snova i nasljeđa. Taj lanac visi nad beskrajnim morem, a more je danas, u martu 2026., u punoj oluji. Valovi udaraju nemilosrdno: na Bliskom Istoku, gdje su karike pukle pod raketama i požarima - vrhovni vođa pao, naftna polja gore a cijene energije skaču kao srca u panici. Iran uzvraća, Libanon tone pod bombama, Hezbollah i Izrael plešu smrtonosni ples, a eksp

~i koju su moje kćeri preuzele~ •februar 2026 Sadašnji trenutak je sve što imamo. Jedino što postoji. Godinama sam gomilala znanje. Knjige, tečajevi, razgovori, argumenti. Sve je to bilo vatreno. Brzo. Oštro. Željela sam znati zašto, kako? I šta dalje!?? U pubertetu i kasnije, taj plamen je bio jak. Gorijela sam od želje da razumijem, da dokažem! (sreća tada socijalne mreže nisu bile rasprostranjene kao danas, te su ti /moji/ okršaji ostali zaboravljeni i izgubljeni u vremen

Naravno da znate. Pionir Balkana koji je otvarao i otkrivao nesvakidašnje teme. Dugi niz godina. Drago nam je doni (i dijelio) spoznaje i znanje koje je bilo u rascjepu sa prostorom i vremenom. Tako svjedočimo, istinitim spoznajama - u ovdje i sada - godinama poslije. Znate li da je Drago napisao nove knjige? Sa aktualnim temama? Ne? Evo vas (ja) informisem. Ko osjeti znatiželju i potrebu, pozivam da naruči knjige. I pročita. I razmisli. Svako za sebe. Vama s’ Ljubavlju Enisa

Živimo u vremenu u kojem se pojam umjetne inteligencije izgovara gotovo sa strepnjom. Kao da je riječ o nečemu što dolazi izvana. Nečemu što prijeti. Nečemu što bi nas moglo nadvladati. A rijetko se pitamo: Kome mi uopšte vjerujemo? Vjerujemo li sebi? Naša percepcija stvarnosti nikada nije neutralna. Mi ne vidimo svijet onakav kakav jest, već onakav kakav mi jesmo. Filtriramo stvarnost kroz vlastiti sistem uvjerenja, iskustava, rana, strahova, očekivanja. Svjesnih, i onih koj

Sinoć sam sanjala majku. Majku koja je preselila,na drugi svijet, onda kada sam imala, četrnaest godina. Bio je to san satkan od ljubavi. Od one topline koja ne pita za vrijeme, godine ni udaljenosti. Od osjećaja sigurnosti koji se ne objašnjava. Već prepoznaje. Golicala mi je stomak. Kao nekada. Dok se nisam počela smijati. Smijala sam se dječijim, iskrenim smijehom. Koji dolazi prije misli. Dok me golicala, pričala mi je nježnim glasom. Kako sam nemirno spavala. Kako sam s

• decembar 2025 Dvije riječi koje često miješamo, a zapravo nikada ne bi smjele stajati jedna uz drugu kao sinonimi: predavanje i odustajanje. Na prvi pogled, izgledaju gotovo isto - neka unutarnja kapitulacija, neka vrsta popuštanja. Premda, razlika među njima je ogromna, gotovo nepregledna. Kao razlika između mirnog spuštanja kamena na tlo i bacanja istog tog kamena u dubinu iz koje ga više ne možemo dohvatiti. Predavanje Predavanje nije slom. Predavanje je tiho sjedenje s

Unutrašnje dijete: dio sebe za koji ne znamo da nam nedostaje Novembar, 2025 Ponekad me život zaustavi u trenutku koji ne izgleda značajno - dok sjedim u tišini, dok držim šolju kafe u rukama, dok osjetim svoje disanje dublje nego inače. U tim trenucima osjetim blago podrhtavanje u grudima. Kao da se nešto staro i nježno želi pokrenuti. Naučila sam prepoznati taj osjećaj. To je ona mala djevojčica u meni - moj zaboravljeni glas, moje unutrašnje dijete. Nisam uvijek umjela ra

Postoji vrijeme koje ne mjere sati, minute ili dani. Vrijeme koje diše tiho kroz nas, kroz misao, kroz prisustvo. Zovemo ga sada. Koliko često ga propuštamo? Zagledani u ono što je bilo, sanjajući ono što će biti, rjeđe zastanemo kod onoga što jest. Dante Alighieri je svoj pakao opisao kao fikciju - krugove, vatre, tame. Možda mjesto nije stvarno, ali iskustvo je. Čovjek je „pakao“ pretvorio u unutrašnji krajolik: udaljenost od sebe, od svog trenutka. Svako od nas živi u vla

• Oktobar 2025 Svi smo mi nalik na sanjare. Hodamo kroz dan kao kroz san, ponavljajući iste misli, iste navike, iste brige. Kao da smo zaspali - a da toga nismo ni svjesni. I dok posmatramo svijet oko sebe, često ne vidimo ništa novo. Život postaje scenarij koji odigravamo, uloge koje nosimo, maske koje smo naučili zalijepiti. A onda se dogodi trenutak. Nekad to bude bol, nekad neočekivana tišina, ili osjećaj nelagode da nešto nije u redu. To je onaj tihi trzaj iznutra, šap