Tvoje dijete nije došlo da ispuni tvoje snove. Nije poslano da nosi teret tvojih čežnji, niti da živi nedovršene puteve koje nisi stigao...

Brat /moga/ oca Sjena koja ~me~ grli Kad’ je otišao (otac), u tišini među dlanovima i sjećanjima, stao je (amiđža) tiho. On- ko poznaje...

Zašto su važni za nas kao kolektiv? Strah. Riječ i osjećaj koju svi poznajemo. Osjećaj koji ne zaobilazi nijedno ljudsko srce. Možda ga...

Godina koja nas je zaustavila. Raslojila. Rastvorila. Pokazala nam sve što jesmo. I sve što nismo. Danas, disanjem zahvaljujem. Ne nosim...

Sjedila sam jednog jutra na obali rijeke. Voda je prolazila. Talas po talas. Činilo mi se da svaki nosi jedan oblik bola. Gledah ih kako...

Planiramo. Želimo. Zamišljamo kako bi trebalo da bude. Naš um voli sigurnost. Voli putanju koja mu je poznata. I tako stvaramo slike budućnosti, uvjereni da su one ispravne.