I dobro je moguće

Ponekad zaboravimo da je um (samo)

alat, ne gospodar.

Navikne da ponavlja slike iz prošlosti, da nas priprema na pad, da nam stalno ponavlja: “Pazi!”

I dok tako vrtimo najgore scenarije, u nama se stvara alhemija straha – pretvaramo sadašnji trenutak u projekciju bola koji se još nije ni dogodio.

Ali prava alhemija, ona unutrašnja, počinje kad shvatimo da isti taj um može mijenjati smjer.

Da može vrtjeti i slike svjetlosti, i one putanje koje vode u mir, u radost, u neočekivanu lakoću.

Ako već stvaramo filmove u glavi – zašto ne bismo birali one koji hrane dušu umjesto da je troše?

U starim spisima, alhemičari su željeli pretvoriti olovo u zlato.

U našoj svakodnevici, pravi zadatak je pretvoriti misao straha u Ljubav.

Olovo u nama nisu spoljne okolnosti, već težina uvjerenja da „dobro nije za nas“.

Zlato je spoznaja da jednako kao što očekujemo bol, imamo pravo očekivati iscjeljenje.

Jednako kao što predviđamo pad, možemo predvidjeti let.

I tu se događa promjena:

Kada naučimo um da u glavi vrti i najbolji mogući scenario, mi ne varamo stvarnost – mi je otvaramo.

Širimo prostor u kojem život može da se izlije u povoljan ishod.

Jer svaka misao je sjeme.

A ono što stalno zalijevamo, to počinje rasti.

Zato pazi kojim slikama hraniš svoje unutrašnje polje.

Ako si već vrtlar sopstvene budućnosti -zasadi makar nekoliko sjemenki Ljubavi.

One znaju izrasti i na suhom tlu.

20.08.2025

Enisa