Devet slojeva straha

Zašto su važni za nas kao kolektiv?

Strah. Riječ i osjećaj koju svi poznajemo.

Osjećaj koji ne zaobilazi nijedno ljudsko srce. Možda ga pokušavamo izbjeći, potisnuti, prešutjeti, ali strah je uvijek tu, kao tiha pozadina našeg postojanja.

I upravo zato zaslužuje da ga pogledamo izbliza.

Jer strah nije neprijatelj. On je slojevito iskustvo.

U jednom trenutku može biti tek biološki instinkt, u drugom duboka priča iz djetinjstva, u trećem kolektivna sjenka koju dijelimo svi zajedno.

Kada ga prosmatramo kroz ovih devet slojeva, vidimo da strah nije tu da nas porazi, već da nas podsjeti - da nas pozove na rast i na zajedništvo.

Strah je ponekad samo prerušeno uzbuđenje.

Kada nam srce brže kuca i tijelo zadrhti, to može biti znak da stojimo pred nečim novim, pred nepoznatim.

Naši umovi ga boje sjenom, ali u suštini, to je život koji nas gura naprijed.

Strah živi i u našim uvjerenjima.

Pričamo sebi da nismo dovoljno dobri, da nismo spremni, da nismo dostojni ljubavi.

Te priče nisu istinite.

One su naslijeđene, kolektivne, ali i lične. Strah nas kroz njih podsjeća gdje smo zaboravili vlastitu vrijednost.

Na razini tijela, on je stari refleks.

Borba ili bijeg.

Tijelo pamti i reaguje, i onda kada realne prijetnje nema.

No to je samo jedan sloj.

Jer strah je i kolektivan.

Nalazimo ga u jeziku, u politici, u tradiciji. Dijelimo ga kao narodi i kao čovječanstvo.

Upravo zato on nosi i potencijal iscjeljenja - jer kada ga pogledamo zajedno,

otkrivamo da u našim strahovima nismo sami!

Kada je najteži, strah je zapravo prag.

On nas postavlja na ivicu i pita: hoćeš li ostati ili ćeš zakoračiti dalje?

Ako mu se prepustimo, ako ga ne guramo od sebe, on se transformiše.

Strah postaje most, gorivo za hrabrost i jasnoću.

Energija koja nas je sputavala pretvara se u ljubav.

Najvažnije je da se sjetimo: vrijedni smo samim time što postojimo.

Naša vrijednost nije uslovljena i ne može biti oduzeta.

Kada to osjetimo, strah gubi svoju snagu i vraća se svojoj izvornoj prirodi - energiji života.

Strah nije kraj.

On je početak.

On nas uči, vodi i poziva.

Kada ga prihvatimo, kada ga zajedno pogledamo, strah se pretvara u snagu.

Iza svakog straha nas čeka ljubav -ljubav prema životu, prema slobodi i prema nama samima.

Enisa, septembar 2025