Skidanje velova

Sve što nam se događa u vanjskom svijetu nije slučajnost.

Svaka emocija, svaki susret, svaka privlačnost ili odbojnost – sve je to ogledalo.

Ne ogledalo drugih ljudi, nego ogledalo nas samih.

Kroz sedam ogledala učimo skidati veo po veo, sve dok ne stanemo u potpunu prisutnost – ogoljeni, slobodni, živi.

Ja sam godinama putovala kroz vlastitu nutrinu i uvidjela da život neprestano govori.

Samo trebamo naučiti slušati. Sitnica 😊

Ova ogledala nisu koraci koje prelaziš jednom.

To je spirala.

Vraćaš se na njih iznova, svaki put na dubljem nivou.

Prvo ogledalo:

Ogledalo trenutnog momenta

Sve što nas dotakne - nečija oštra riječ, gužva u saobraćaju, lijep pogled kroz prozor, ili iznenadna tuga dok peremo suđe - budi u nama val.

Ljutnju, radost, strah, bijes, čežnju.

Pitanje koje si postavljam:

Da li mi ovo što doživljavam upravo sada pokazuje mene samu u ovom trenutku?

📍Cilj je jednostavan, a dubok: biti prisutan. Osjećati vanjski svijet i istovremeno osjećati sebe.

Mikro i makro kosmos u jednom dahu.

Kad god me nešto povuče, zastajem i pitam: Šta se sada dešava u meni?

Time prestajem biti žrtva okolnosti i postajem svjedok svog života.

Sjećam se kako sam ranije reagovala automatski, a sada, u tišini, vidim val prije nego što me proguta.

Drugo ogledalo:

Ogledalo osuđivanja

Isto polazište - nešto ili neko nas dira.

Ovaj put duboko. Probudi osudu.

Pitanje:

Da li mi ova refleksija pokazuje ono što ja nesvjesno osuđujem u sebi?

Svaki put kad pomislim „kako je taj bahat“, „kako je ona slaba“, ogledalo mi nježno pokazuje: Enisa, pogledaj unutra.

📍Osuda je uvijek projekcija.

Kad to shvatim, osuda se pretvara u blagoslov.

Prestajem osuđivati druge i počinjem grliti dijelove sebe koje sam ranije odbacivala.

Treće ogledalo:

Ogledalo gubitka, davanja ili uzimanja

Ponekad sretnemo osobu - čak i potpunog stranca - i osjetimo snažnu privlačnost.

Želimo biti u njenoj blizini.

Ili, obrnuto, iznenadnu odbojnost.

Pitanje:

Šta sam izgubila?

Šta mi je uzeto?

Šta sam nesvjesno dala?

Šta mi nedostaje?

Šta mi ova osoba donosi?

📍Svi nosimo energetske rane - dijelove sebe koje smo dali da bismo bili voljeni, dijelove oduzete traumom, ili dijelove koje smo sami napustili.

Ovo ogledalo mi je mnogo puta pokazalo gdje još tražim van sebe ono što već imam unutra.

Kad’ shvatim, privlačnost se pretvara u zahvalnost, a odbojnost u iscjeljenje.

Četvrto ogledalo:

Ogledalo zaboravljene Ljubavi

Ljubav je naša suština.

Ona je davanje i dijeljenje bez očekivanja.

Dok to ne osvijestimo, život će nam neprestano uzimati - pažnju, energiju, odnose.

📍Uzimanje je prisilna škola davanja.

Ponekad se manifestuje kroz velike gubitke: odlaske voljenih, bolesti, ovisnosti, propale veze.

Sve su to oblici nesvjesnog samoiscjeljenja. Život nam oduzima ono što više ne možemo nositi kako bismo se vratili svojoj prirodi - čistoj Ljubavi.

I ja sam prolazila kroz te faze.

Tek kad sam počela davati slobodno, prestalo je uzimanje.

Peto ogledalo:

Ogledalo oca i majke

Naši roditelji su prva ogledala Boga na zemlji.

Ono što nesvjesno očekujemo od Univerzuma - bezuslovnu ljubav, sigurnost, prihvatanje - direktno je povezano sa onim što smo doživjeli (ili nismo) od oca i majke.

Ako sam osjećala odbacivanje, očekivala sam ga i od života.

Ako sam osjećala kontrolu, vjerovala sam da me Bog kažnjava.

📍Važno je zapamtiti: nismo odgovorni za postupke naših roditelja.

Na duševnoj razini smo se dogovorili da idemo zajedno.

Iscjeljujući odnos sa majkom i ocem u sebi, iscjeljujemo odnos sa Božanskim.

I obrnuto.

Ovo je jedno od najnježnijih, a najsnažnijih iscjeljenja koje sam prošla.

Šesto ogledalo:

Ogledalo tamnije strane Duše

Ovo ogledalo je za hrabre.

Suočavanje sa sobom potpuno golim - bez priča, bez opravdanja, bez maski.

Tu susrećemo Sjenku:

bijes, mržnju, strah, požudu, destrukciju.

U ovom ogledalu ruši se dualizam - dobro i zlo, svjetlo i tama.

Shvatamo da ništa od toga ne postoji odvojeno.

Mi smo to stvorili razdvajanjem, a iz razdvajanja dolazi strah.

Bog nam nikada ne daje više nego što možemo podnijeti.

📍Gledati vlastitu tamu nije ugodno - znam koliko boli.

Ali tek kad se pomirimo sa cjelokupnim sobom, tijelo prestaje da viče, a suosjećanje postaje prirodno stanje bića.

Sedmo ogledalo:

Ogledalo samopoimanja

Na kraju puta više nema ogledala.

Tu sve postaje perfektno prividno.

📍Postajemo Posmatrač koji živi kroz formu, ali više nije zarobljen u njoj.

Nema traženja.

Samo duboki mir i prepoznavanje da je sve oduvijek bilo Jedno.

Ova ogledala su mi postala svakodnevna praksa.

Ne teorija, nego živo iskustvo.

Svaki put kad pomislim da sam nešto „završila“, život mi nježno pokaže novi sloj.

I na kraju uvijek ostane isto pitanje, ono koje me prati od djetinjstva:

Ko sam ja?

Vama iz Ljubavi,

Enisa Alić