Proces prisutnosti – Moje iskustvo 2008-2020
Proces prisutnosti sam otkrila, ili je on mene pronašao, 2008 godine. Tada sam već imala troje djece, olujnu i užarenu svakodnevnicu....
Prošla sam sedam krugova procesa prisutnosti. Uspjela da integrišem emotivni naboj koji me je pratio godinama. Ovde djelim svoje iskustvo i iskustvo prijatelja.
U Procesu prisutnosti je riječ o upravljanju našom svjesnošću prema mjestu autentične odgovornosti i izbora; stanju bivanja u kojem svaki korak poduzimamo, ne predodređeni uvjetovanošću, programiranjem i pogrešnim interpretacijama, nego slušajući slatki, tihi glas Unutarnje prisutnosti koju svi dijelimo.
2015
Proces je naš IZBOR - ne moranje. Ne postoje zabrane! Upute su tu da bi zaštitile osobe koje prolaze kroz integraciju.
Češćim i dužim disanjem se recimo mogu otvoriti stvari za koje nismo (još) spremni.
Niko nam naravno ne može zabraniti disati kada i koliko mi zelimo, ali trebamo biti svjesni da je to moćan način otvaranja podsvijesti.
Proces je period u kojem čovek svesno sam pristaje na to da bude osetljiv i ranjiv, kako bi osetio ono što je ispod površine.
Enisa Alić
21. April 2015 ·
U trenutku kada smo integrisali naboj, emocije su protočne. To ne znaći da ne osjećamo više širok sprektar i razne nijanse emocija, ali ih ne doživljavamo kao naboj. Možemo to i ovako reći : Naboj je vrtlog u kojem ne znamo jesmo li došli ili pošli. Proživljavamo potpunu izgubljenost, reagujemo na određene okolnosti odnosno na doživljaj istog. Emocije su valovi/talasi koji nas s vremena na vrijeme preplave. Pri tome ostajemo svjesni i prisutni, ne reagujemo kako u vanjskom tako u unutrasnjem svijetu. Kako razlikovati jedno od drugog? Budnoscu i fokusom, upornoscu samospoznaje dolazimo do uvida i spoznaje. Klizanje po ledu podrazumijeva upornost i vjezbu. Biti "dobar" klizac ne znaci da se ne mozemo okliznuti i izgubiti balans u datom trenunku, posrnuti. Naprotiv.
· 24. Februar 2015 ·
Za roditelje nesigurna tema : Djeca.
Sve dok u njima prepoznajemo sami sebe te nas to nosi u reakciju ( nismo u stanju djelovati, nego reagujemo po unutrasnjem naboju i nagonu ) , ogledala su nam.
U momentu kada mozemo djelovati ( ne reagovati ) prestaju biti nasa ogledala.
· 18. April 2015 ·
–> Razočarenje je posljedica očekivanja.
Šta nam to govori? Da i dalje imamo neintregrisane utisnute mentalne šeme i / ili emotivni naboj.
Teoretsko “znanje” ni u ovom slucaju nema upotrebne vrijednosti, jer se reakcije odvijaju unutar nas samih.
Sta nam je ciniti? Kao i u svemu, disati i posmatrati – odakle dolazi razocarenje, odnosno ocekivanje.
Sve dok se budes ocajno drzao ishoda stvari, dozivljavaces razocarenje, bez obzira o cemu se radilo i bez izuzetka.
Od rođenja nas uče da se od ostalih ljudi razlikujemo prema svom identitetu. Drugim riječima, navode nas da povjerujemo kako se naš stvarni identitet temelji na izgledu, ponašanju i individualnim životnim okolnostima. Stoga smo u zabludi kad vjerujemo da se naša osobnost svodi na naše tijelo, postupke i okolnosti u kojima živimo. No, te vanjske oznake jednostavno sačinjavaju prolazna iskustva koja nam se događaju te nam ne govore i ne mogu nam reći tko mi uistinu jesmo. Pravilnije bi bilo reći da naše tijelo, ponašanje i životne okolnosti zapravo sačinjavaju trojstvo od kojega se sastoji ustrojstvo našeg ega, ono što pokazujemo vanjskome svijetu i ono što vanjski svijet vidi.
U prirodi je svih naših iskustava da se neprestano mijenjaju po svom obliku i kvaliteti. Svako iskustvo svoj oblik dobiva na temelju naših misli, riječi i djela, dok kvaliteta tih iskustava u potpunosti ovisi o našem tumačenju iskustava u bilo kojem trenutku. Naše se tijelo, ponašanje i životne okolnosti neprestano mijenjaju. Iskustva dolaze i prolaze,'a »mi« ostajemo. Ako spoznamo da je promjena ono trajno što se provlači kroz sva naša iskustva, došli smo do dalekosežnog uvida, jer sada zasigurno znamo da posjedujemo stvarnu mogućnost promijeniti kvalitetu iskustva koje nam se događa. Ta spoznaja je sama bit Procesa prisutnosti. U Procesu nije riječ o pokušaju da promijenimo sebe, nego da promijenimo kvalitetu svog života.
U knjizi se istice da se ne odstupa od uputa. Kroz 10 sedmica putovanja u svoju nutrinu prolazimo kroz osvijestavanje, integraciju i ucenje upotrebe raznih alata. Tek kompletiranim “alatom” dobijamo upotrebnu vrijednost Procesa. Svakako da je krajnji cilj zivljenje istog, a to vjezbamo dalje kroz iskustva kroz koja prolazimo u svakodnevnici zivota. Bilo koji oblik odstupanja od upute kroz Proces je prikriveni ego, ma kako mi to za sebe upakovali i obrazlozili kao izgovor iz kojeg razloga smo ovo ili ono promijenili.
Vjezbe ne bi trebalo raditi vise od 7 dana, na taj nacin smo zasticeni od ega. Svakako se integracija nastavlja nakon procesa, tako da … nema sta da brinemo, nece nas nista zaobici.
Ko sta na koncu zaista cini, sam odlucuje i snosi odgovornost za sebe. Stoji da svaku vjezbu mozemo po mjesec dana raditi, ali cemu? Sustina je svaki dio osvijestiti, te da kroz svjesni prolazak nastavimo dalje sa zivotom.
EA