Silver 2/5

Najčitanije

Istina ~ Smisao ~ Mir

Istina, smisao, mir unutar nas u mikro svijetu

Skidanje velova

Sve što nam se događa u vanjskom svijetu nije slučajnost. Svaka emocija, svaki susret, svaka privlačnost ili odbojnost – sve je to ogledalo. Ne ogledalo drugih ljudi, nego ogledalo nas samih. Kroz sedam ogledala učimo skidati veo po veo, sve dok ne stanemo u potpunu prisutnost – ogoljeni, slobodni, živi. Ja sam godinama putovala kroz vlastitu nutrinu i uvidjela da život neprestano govori. Samo trebamo naučiti slušati. Sitnica 😊 Ova ogledala nisu koraci koje prelaziš jednom.

Ne možemo mijenjati svijet u kojem živimo

Ali mijenjamo Univerzum. • maj, 2026 Mi već odavno znamo, duboko u sebi znamo, da ne možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Ne onaj vanjski. Ne ovaj gusti, tvrdi, 3D svijet pun oblika, pravila, sistema, sukoba i privida odvojenosti. Koliko god se trudili, koliko god glasno vikali, koliko god se organizovali - on ostaje ono što jeste. Kao da je urezan u neku stariju, čvršću građu. I možda je tako i dobro. Možda je njegova nepokretnost upravo ono što nam treba da bismo uopš

Sve nijanse sabura {dio1}

Sve nijanse sabura

Lanac u oluji: Sidro koje nas drži

• februar 2026 Zamisli svijet kao drevni lanac, iskovan od bezbrojnih karika - svaka nosi teret prošlosti, strahova, snova i nasljeđa. Taj lanac visi nad beskrajnim morem, a more je danas, u martu 2026., u punoj oluji. Valovi udaraju nemilosrdno: na Bliskom Istoku, gdje su karike pukle pod raketama i požarima - vrhovni vođa pao, naftna polja gore a cijene energije skaču kao srca u panici. Iran uzvraća, Libanon tone pod bombama, Hezbollah i Izrael plešu smrtonosni ples, a eksp

Povratak sebi

Unutrašnje dijete: dio sebe za koji ne znamo da nam nedostaje Novembar, 2025 Ponekad me život zaustavi u trenutku koji ne izgleda značajno - dok sjedim u tišini, dok držim šolju kafe u rukama, dok osjetim svoje disanje dublje nego inače. U tim trenucima osjetim blago podrhtavanje u grudima. Kao da se nešto staro i nježno želi pokrenuti. Naučila sam prepoznati taj osjećaj. To je ona mala djevojčica u meni - moj zaboravljeni glas, moje unutrašnje dijete. Nisam uvijek umjela ra

2 3 4

Put preko mora tišine

Kada danas, u 2025. godini, razmisljam o razdvajanju mora, ne doživljavam je kao povijesni događaj, nego kao unutrašnju mapu. More koje se razdvaja nije samo prirodni element, nego simbol - prostor naših emocija, kolektivnih strahova, potisnutih sjećanja. A štap koji Musa podiže? To nije čarobni predmet, već znak svjesnosti: trenutak u kojem čovjek odlučuje hodati kroz kaos, umjesto da u njemu nestane. Danas, dok stojimo usred bučnih vremena, more ima mnogo lica. S jedne str

I dobro je moguće

Ponekad zaboravimo da je um (samo) alat, ne gospodar. Navikne da ponavlja slike iz prošlosti, da nas priprema na pad, da nam stalno ponavlja: “Pazi!” I dok tako vrtimo najgore scenarije, u nama se stvara alhemija straha – pretvaramo sadašnji trenutak u projekciju bola koji se još nije ni dogodio. Ali prava alhemija, ona unutrašnja, počinje kad shvatimo da isti taj um može mijenjati smjer. Da može vrtjeti i slike svjetlosti, i one putanje koje vode u mir, u radost, u neočeki

Dolazi da podSjeti

Nekada davno, prije riječi, prije imena, prije granica koje su nacrtali oni što su se bojali Žene, bila je Ona. Lilith. Ne stvorena iz rebra. Ne iskovana da bude pratnja. Već iz iste prašine kao i On, sa istim dahom, istom vatrom.

Zapis iz sna

Noć je došla tiho. Kao da zna da nešto treba otpasti, a da se ne slomi. Zaspala sam. A u snu - soba koju nisam prepoznala, ali u kojoj...

Predoziranje svjesnošću

Hajde da se vratimo na početak. Na poznate pilule iz filma Matrix . Je li moguće da smo se, kao pojedinci, predozirali pilulom “buđenja”? I ako jesmo - kako to prepoznati? Šta se zapravo dešava s nervnim sistemom kada je prezasićen senzacijama , kada je preplavljen spoljašnjim informacijama , a bez unutrašnje integracije? Sistem se zaglavi. Počinje reciklirati podatke koje ne može da obradi. Uvijek iznova. Iste misli, isti osjećaji, isti obrasci. To doživljavamo kroz ponavlja

U Zemlji tišine

Pet godina, ništa ne raste. Zemlja šuti. Ti šutiš. Samo voda, vjera i tišina. Nema stabla. Nema lista. Samo korijen, duboko gdje oči ne...

Prisutnost koja ne prolazi. Starija sestra.

Proljeće pod kožom Proljeće. Sestra i ja, u proljeće što cvjeta bez obzira na nas. Livade pune boja, a naše noge pune osipa. Kihanje je...

Integracija emotivnog naboja

Mi nismo samo fizičko tijelo. Nismo ni samo misao. Mi smo slojevita Bića - tijelo, dah, energija, osjećaj, duša. Emotivno tijelo je...

Tišina zna Put

Kada Majka postane i ostane sjećanje Kada glas što je šaptom tješio utihne u tišini vječnosti, a ruke koje su grijale čelo postanu blagi dah u vjetru ~ tada Majka ne umire. Ona prelazi. U sjećanje. U molitvu. U srce. Tamo gdje su suze svetije od riječi, ona ostaje ~ kao miris hljeba iz djetinjstva, kao šum molitve, kao pogled koji ne sudi, nego blagoslivlja. Kada Majka postane sjećanje, postane svjetlo u mraku sumnji, postane snaga kad koljena klecaju. I ruka nevidljiva što v