Integracija emotivnog naboja

Mi nismo samo fizičko tijelo.

Nismo ni samo misao.

Mi smo slojevita Bića - tijelo, dah, energija, osjećaj, duša.

Emotivno tijelo je energetski prostor u kojem su sačuvane sve naše neizražene emocije.

Svaki put kad’ ste progutali suzu da ne budete “previše osjetljivi”, kada ste zadržali bijes jer “nije vrijeme ni mjesto”, kad’ ste se nasmijali dok vam se srce lomilo - taj naboj nije nestao.

Samo je potisnut.

Sakriven.

Sačuvan.. u tebi.

Važno je da znaš: emocije nisu problem.

Problem je neproživljena emocija.

Problem je ono što niste dozvolili sebi da osjetite.

Naše emotivno tijelo pamti.

Pamti bol, sram, strah, napuštanja, sve “ne mogu“, sve “ne smijem“, sve “moram“.

A kad se to ne integriše, počinje da vrišti kroz anksioznost, napetost u tijelu, poremećaje sna, odnose koji se stalno ponavljaju u istom obrascu.

Osvijestiti emotivno tijelo znači vratiti se sebi.

To nije um. To nije analiza.

To je osjećaj u grudima kad zatvoriš oči.

To je grč u stomaku koji dolazi bez najave.

To je ona stara bol koja zatreperi čim se sjetiš djetinjstva.

I to je u redu.

Integracija emotivnog naboja nije “popravka“.

To nije borba protiv sebe.

To je susret.

Nježan, iskren, često bolan ali - oslobađajući.

To je trenutak kada kažeš sebi:

“Sad te vidim. Sad te čujem. I sad više ne moraš sam/a.”

Jer sve što je potisnuto traži iscjeljenje.

A iscjeljenje počinje tamo gdje ste spremni da osjetite, umjesto da analizirate.

Tamo gdje si spreman da pustiš, umjesto da kontrolišeš.

Tamo gdje dozvoliš da se otopi ono što si godinama štitio.

I tada - tek tada - dolazi prostor.

Prostor za mir.

Za prisutnost.

Za autentičnost.

Zato osvijesti svoje emotivno tijelo. Jer ispod boli nije kraj. Ispod boli je sloboda.

Vama s Ljubavlju

Enisa