02.12.2013 •
***zapisi i bilješke, 10 sedmica prolaska kroz proces prisutnosti. Hvala NN na dijeljenju***
idi vetar ce idi kisa ce idi pasce voz na mene...
-x-x-x-x-x-
svi nekuda zure brzim vozovima koji nikada ne kasne godine se izgube zivot se izgubi... svo slaganje tebe ti nije pomoglo ne pamtis datume, mjesta, jastuke... sveJedno je... osmotri kako se svi od sebe sebi vracaju uzurbanim korakom zasto su otisli? sta ce naci kada se vrate? s kim su sada ako nisu sa sobom? ponavljam sebi odlucujem napokon osjetiti ovaj trenutak vjecnosti i sebe u njemu
-x-x-x-x-x-
"Ne tražite od mene da postanem neko. Jedva sam i ovakav.“
-x-x-x-x-x-
tiho.. nestajem u zadovoljstvu otkrivanja tiho... otklanjas sve ne ostavljas nista tiho... sreca se u moje srce ulijeva tiho... govirim hvala Ti Voljena
-x-x-x-x-x-
kada se primaknes ljubavi strah obuzme dusu... voljeti znaci umrijeti umrijeti u voljenoj osobi je veca smrt od obicne smrti ali je i budjenje i zivot mnogo veci od obicnog zivota
-x-x-x-x-x-
" vrijeme kada hladnoca odnosi zivote vrijeme u kojem nam melanholija izmijesana sa depresijom otvara oci vrijeme ljudi zarobljenih u svom svijetu vrijeme u kojem trpeze vise nisu kao nekada pune vrijeme krutih lica i zaboravljenih osmijeha vrijeme u kojem nam nista ostalo nije osim da ogolimo sebe vrijeme u kojem prag prelazi samo iskreno srce vrijeme koje ne podrzava zivot na tudji racun dolazi vrijeme koje ce nas natjerati do ruba provalije u koju cemo se sami gurnuti dolazi vrijeme u kojem svako ko ulazi u odnos da bi profitirao uskoro ce propasti dolazi vrijeme one prave ljubavi naoruzane razumijevanjem njeznoscu i paznjom"
-x-x-x-x-x-
Jedna dirljiva priča, preuzeta sa neta: "Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti..." Jednom su jednog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce, upitali novinari: Možete li nam ispričati nešto posebno, što vam se sigurno moralo dogoditi, za tako dugo vreme. Razlog, zašto su uopšte novinari došli je bio: država je odlučila da mu dodeli počasnu penziju za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova ne bi mogao imati po kojima bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigde prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća. Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir i već mu je bilo neugodno što su uopšte došli oni kojima se ni u snu čovek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu neko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati. Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru deci, jedino je mislio da su one isuviše seljačke za takovo nešto kao što su novine. "Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejačko psetance. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo i ja sam ga zavoleo. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, delio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lepo napredovalo. No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da treba da ga ubijem, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je srcu priraslo i gotovo. Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto bio zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Gledao bi me za trenutak u oči, kao da traži na neki drugi način, a ne riječima, što sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je pri čuvanju ovaca. Jednog kasnog, letnjeg popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali vazduh je bio težak, kao da će kiša. Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u senci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno. Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak šta je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narandžasta sunčev lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sedeo. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narandžasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mesto njih imao dve žeravice. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio šta se dogodilo. Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osećao krivicu što je prokockao moje poverenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao. Da bih nekako spasao, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što ranije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu. Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Odonda sam se nekako povukao u sebe. Reči su mi nevoljno prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga. Cena toga je bila visoka, a mene niko nije pitao da li želim kupiti to iskustvo."
-x-x-x-x-x-
dok traje ovo putovanje dok sanjam u snu vremena dok dahom koracam dok u krugu plutam dok posmatram svoj zivot kao predstavu u pozoristu dok mi um nudi zivot uz smrt Srce mi nudi zivot bez zavrsetka
-x-x-x-x-x-
kazu svijet je mali ali ja nikako da sretnem sebe
-x-x-x-x-x-
>>>"iskustva su najbolji ucitelj jer ona ti daju da osjetis sta ti koristi a sta steti. Da bi mogao sticati prava iskustva, moras imati pravo vodstvo"<<<
-x-x-x-x-x-
istetovirao sam srce svoje tvojim imenom po sobama i hodnicima moje duse sam okacio tvoje slike i gdje jos treba da te tagnem?
-x-x-x-x-x-
dusa mi govori da na kraju nesrecnog putovanja ne mogu iscekivati sretan kraj da je najveci egoista onaj ko u dobru pomaze ljudima jer zna da ljubav se za ljubav vraca dusa mi govori iseli se iz grada sigurnosti u divljinu intuicije jer univerzalno blago si
-x-x-x-x-x-
iz daha se svijet radja....na nebu je kao na dlanu..
-x-x-x-x-x-
dusa se moja nebom iznad grada puni sva mozaik od oblaka tisinu remeti osmijeh munje dno ulice plovi i uvija se gledam jednu tacku i snijem dok otvorena kisa po meni lije
-x-x-x-x-x-
pobozno i necujno klizim ja u crnu noc huk borbe... veslanje uma zaustavljeno i putevi maglom zavejani beskrajna tisina kroz zimsku ponoc a kroz vihor miris tamjana uzdasi mehki i pitanje: cemu razgovori? u drijemezu tihom skrivene su tajne nema mene nema tebe nema nas nema svijeta
-x-x-x-x-x-
Trebala si mi onda kada sam samoga sebe poradjao i covjeka iz covjeka vadio Trebala si mi kad si u sevdahu svoju kosu drugom rasplela a ja se osjecao kao da mi je knjiga u lijevu ruku stavljena i hecima prizivao I onda si mi trebala kada sam sva pozitivna i negativna iskustva u jedan momenat od hiljadu godina sabrao pa sebi sudio i tebi kroz sebe zato sto vise volis voljenje od same voljene osobe sve oprostio Trebala si mi danas Trebala si mi sutra Trebala si mi i juce
-x-x-x-x-x-
Hiljade zvijezda se gase na nebu sada Ja se gubim u mraku Ni puni mjesec ne sija svojim sjajem I ponestaje mi inspiracije A onda u potpunoj tisini Pokaze se tvoje lice Da li je mjesec ili je zvijezda Ne znam ni sam Ali hvala ti puno Samo mi dozvoli da ukradem sjenku tvoga lica I odigram jednu iluziju sa tobom I molim te oprosti mi ako ti to smeta Nasmiji se za jedno sjecanje Ti si moja jedina inspiracija U ovoj Areni iluzija
-x-x-x-x-x-
Odazovi se Ispod burnog plavog oceana Da vidiš Kako sjećanje i nježnost Majske zvijezde rasplamsaju Kao vatru Kako se od ništavila niže Ovaj kutak svijesti Božanstva Besmrtnog Jer još osjećam Topli Dah Tvoje prisnosti Spletenu kosu nad zemljanim kipom Odvažan cvijet, kao zalog Da postojanja bez Duše nema. Dolazim Ti, kao crveni vjetar nad crvenim morem Iz punine srca Što cjelovom je kroz eone, uz Savršenstvo prionulo Kao talas čežnje, uz pokornost Voljenom Gdje mir neba, nije maya Nije san zatvoren pred životom I ukazuje, kako iz noći uvijek izlazi - samo noć Kako iz dana, uvijek osviće - samo dan. A nekada je vrijeme i mene vezivalo Mene nesavršenu opjevalo, savršenim Tobom Od trena radjanja, do trena smrti Kada Te htjedoh uramiti u trenutak, kao sliku Bezimenog Sjediniti htjedoh Sunce, sa svojom sjenom Ćutljivu ljepotu prosuti, kao pijesak pješčanoga sata; Ali, Istina je, da se Ljubav neda uobličiti I da Ljubav jeste - samo Ljubav.
-x-x-x-x-x-
Proveo sam zivot gledajuci ljude u oci; to je jedino mjesto na tijelu gdje mozda jos uvijek postoji dusa...J. S.
-x-x-x-x-x-
Šta mogu, Ja sam protiv svega svoga... Gdje mogu pobijediti; srce i um, i atome, i pore, i dah... Ne vrijedi... Ja sam protiv njih svih
-x-x-x-x-x-
.......kada sve na jedan trenutak utihne divna ce melodija i pjesma nebom da se cuje zato za sada tajnu zauvjek ostavljam vremenu u kojem se dogadjaj jos zbio nije
-x-x-x-x-x-
Kao inspiracija Kao motivacija Kao ambicija Kao cilj Kao snaga karaktera Kao najveca zelja Ako je strast procice Ako ne prodje onda je enigma ( Kao sreca Kao spokoj Kao smiraj Kao ceznja Kao mir Kao nemir Kao infuzija Kao analgin Kao kafetin Kao bensedin Kao ..............)
-x-x-x-x-x-
Sunce je samo sebe najavilo dolazi da ispuni sav ovaj prostor Sobom Mjesec se predao vise nema kontrolu Proljece... cvijece ispod zemlje se ponizno moli oslobodi me i zagrli sobom
-x-x-x-x-x-
U ovo moje tijelo svratim kao u privremeno utociste izmedju misaonih izleta U nepostojecu proslost I nepostojecu buducnost Tek da se podsjetim na neke zaboravljene snove navike i ideje A da nastavim? Da kazem kako sve ovo radim kako bih privukao vasu paznju Da bi vi opravdali moje postojanje na ovome svijetu Kako nista od ovoga sto cinim nije povezano sa sustinom moje duse I kako osjecam da nikada nikamo ne stizem
-x-x-x-x-x-
Ostaje mi samo nada Da ću jednom moći opisati tebe Tebe, koja najljepšim imenima sebe nazivaš A mene, tuđim imenom zovu Tebe, koja si glas ptici dala, da bi ptica tebi pjevala A ja se ispod njezine pjesme umoran i nemoćan, vraćenog pogleda iz tvog beskraja potpisujem Tebe, koja si moj pogled na svijet A vani je drveće, rijeke, mora, planine... Vani su ulice na ljudima, i zgrade na ljudima... Napolju je planeta na ljudima I sve što je vani, U meni samom je A moja mašta je, ipak, tako nemoćna Da opiše tebe, moja voljena I zato, pred tobom Ja se od stida u ovu zemlju zakopavam
-x-x-x-x-x-
Ljetna noc Grad i svijetla Ulaze u mene U tim ulicama Je pravovjerno Dijete Izgubilo Svoj Put Sloboda U tudjoj Zemlji Teska kao robovanje Vucem cemer Svojih grijeha Punim usta Zgradama Umjesto Poljupcima Prastam Sto Ljubav Bi Oprostila Pricam sebi O odsutnosti Mene Kao proljecu Koje je zaboravilo Da cvijeta I tako se zavrsi Velika noc U jednom Gradu Na kraju Svijeta A jutros Me budi Ptica Sarena mala Poput bulbula U moj stan Kroz otvoren Prozor Zalutala
-x-x-x-x-x-
Ima li ičega u ovom srcu proljetne šetnje Što tvoj korak nije približio Osjetim usne, kojima pe nebu kliziš Ušću moje duše Osjetim vrtlog, ustalasanog nemira Kako ga svojim dodirom miriš I sve miriše na tebe I sve je u Jeci tvoga glasa... Ima li ičega u ovom sjećanju Izmedju sna i budjenja Što ti u noći vječnosti, odsanjao nisi Ima li mene u tebi Kad sve je tvoje Iskon i kraj, od jednog su imena Bezvremeno tečeš mojim venama I kao da sam tu Samo čini se Kao da trajem držeći tvoju zoru u prsima Tvoje lice zadržim u slikama svijeta.. Ima li ičega u ovom šapatu Voljenog Osim tebe... Jer, odavno si nebo otvorio plamenim stražarima Štiteći Sobom Samo Zvijezdu u sebi
-x-x-x-x-x-
Ti bar znas da najjaci sam kada krenu da me lome dusmani i prijatelji kad se cefne bilo kome Bar ti znas da najjaci sam kad pomisle da sam jadan jer slava je kao riba za po' sata vec si gladan
-x-x-x-x-x-
Ja sam tvoj potajni junak iz djetinstva Nikada se nisam pretvarao da sam odrastao Ostao sam Vjecno dijete Slobodne duse Mojim zivotom Ne upravlja ego Kod mene nije sve super, sve divnoi krasno niJesam opijen dramama koje su hrana i ludost ega Ti mi etiketu pridajes Da grijesim Da sam ostecen I da popraviti me treba A kada jednom odem Puno ces zaliti za mnom U tvoj zivot sam samo svratio da ti kazem Da ne dozvolis Da dijete umre u tebi
-x-x-x-x-x-
Koliko smo samo pustih puteva presli Slijepo se drzeci primjera koji su nam drugi postavili Koliko smo umornih putnika tragaca za bezuvjetnom ljubavi sreli? No na kraju svakog putovanja bi zakljucili da ljubav koju smo dobili Uvijek nas povrijedi S obzirom na nase slijepo slijedjenje drugih Zar su se stvari i mogle Drukcije razviti? Jedino andjeli bezuvjetno vole I vracaju sve sto Vrijeme uze A kada ostanu bez rajskog sna Kada padnu I presele Gdje li njihova Dusa ode?
-x-x-x-x-x-
"Dodir od sna Ti si moj dodir od sna moja oaza u dunjalučkoj pustinji moj osmijeh u kišna predvečerja moja radost u dolini tuga. Ti si moj dodir od sna u hladnoći postojanja moja svjetlost u noći bez zvijezda moj izvor nabujali. Ti si moj dodir od sna putnik mojih vena uhvaćen trenutak ovdje i sad i pjesma moja neispisana."
-x-x-x-x-x-
"Ja ne pripadam niti jednoj religiji. Moja religija je LJUBAV. Svako SRCE je moj hram." *Rumi
-x-x-x-x-x-
Mnogo je hladno Kisa pada Ne budi me Sibanjem vjetrova na razini vremena Ne budi me Skladistem sjecanja Pusti me da spavam Dok se sa groba dize ploca Ne budi me Losim dogadjajima i djavolima Samo me pokrij Svijetlom ljubavi Rijecima dobrote Povjerenjem me pokrij I pusti me da sanjam
-x-x-x-x-x-
Nasao sam nesto za cim sam citav svoj zivot tragao Nesto sto sam izgubio a svo vrijeme je bilo tu pred ocima mojim Na kraju traganja Nadjoh da Ne postojim
-x-x-x-x-x-
U suncano ljeto Gledah leptira Sarenog Njeznog i krhkog Kako omamljen Mirisom Slijece od cvijeta do cvijeta I sve kao da Mi veli Voli me Jos koju Minutu ovoga zivota
-x-x-x-x-x-
Onaj ko ne zna kako treba umrijeti (umri prije smrti) ne zna ni kako treba zivjeti!
-x-x-x-x-x-
Ovdje su dani postali čudno hladni A noći još hladnije... Neka mi oprosti sudbina Ako se varam I vrijeme, neka mi oprosti Što život u trenutku Sagledao nisam, A trebao sam... Neka mi oprosti ova duša u kavezu Nepomična, Koja u jednu tačku gleda Ovo tijelo, umorno Neka mi oprosti Kada ga nemir obuzme i svaki nerv zadrhti Oluja kad niz kičmu se spusti... I ove oči, koje gledale su, a vidjele nisu Neka mi oproste... Neka mi oprosti ona, Zbog koje ne osjećam pod nogama tlo Od koje se u glavi zavrti Za jedan tren i srca otkucaj Za koji živim Do kraja vremena...
-x-x-x-x-x-
Udji slobodno Kroz kapije moga srca U njemu su gradjevine Strpljenja Razumjevanja Prijateljstva U njemu su izvori Paznje Njeznosti Ljudavi Sa kojih kada se napijes Dobijes povjerenje u caroliju zivota
-x-x-x-x-x-
"Postoji li veća sila i veća molitva od ljubavi?! Njoj se sve prepreke predaju, ispovesti darivaju, noći razdanjuju, nasilni poklanjaju, ledeni otapaju, glasni utišavaju... Sila ljubavi blaži, ratnike čini pesnicima, slepe - vidovitima, kandže - maslačcima, trnje - cvetovima. Kako ne zamirisati ljubavlju! Odupreti joj se, znak je slabosti a ne snage!"
-x-x-x-x-x-
Buđenje... Vatra uma se rasplamsala Plamen i dim se do neba dižu Dodirni me... I ti ćeš sagorjeti, U prah se pretvoriti Lejlo... Ti, bogomolja i nada si moja Dozvoli da pomolim se Da bi vatra bila hladna i mirna
„ja zivim da bi tebe voljela
Ti si mene iz mrtvih ozivjela“
10.02.2014
