top of page

E moj živote, porodico moja

2018

*** hvala NN na dijeljenju iskustva ***


Ona: Ljubavi, šta je za tebe najveći strah u ljubavi, kad si u vezi?


Ja ne moram da ti odgovorim na to pitanje, već znaš. Moj najveći strah je da ne poklonim moje srce nekome ko će da me vara i laže.


On: Moj najveći strah je da u životu neću imati ekonomsku/finansijsku sigurnost.


Obratite pažnju kako ga ONA pita šta je njegov najveći strah u LJUBAVI, ali on odgovara u ŽIVOTU. Svako svojim odgovorom pokazuje gde je naboj i gde je fokus.


Ona: Ali ljubavi, pitala sam te za LJUBAV, za vezu, ne za ŽIVOT.


On: Nemam nikakvih strahova u LJUBAVI.


Ona: Kako je ovo vrlo interesantno, ja imam strahove u ljubavi, a ti ih nemaš. Sa druge strane, ti imaš strahove u ŽIVOTU, ja ih nemam.


Moramo raditi na našim strahovima.


On: Da, u pravu si. Moj strah će nestati kad budem imao 4 apartmana i auto, naravno. Pa zar to nije logično, moj strah će nestati kad budem imao finansijsku sigurnost.


Ona: Dosta dugo radim na ovom mom strahu da će me moj partner varati i lagati, i da su svi muškarci takvi. Mislim, tata je varao mamu, i svi moji bivši varali su i lagali.


Nadam se da ću jednog dana upoznati muškarca i kom ću moći u potpunosti da verujem, koji neće imati potrebu da me vara i laže.


A htela sam da ti kažem, ljubavi moja, prvo bi trebao da se oslobodiš tog straha, dozvoliš mu da bude, pa možda budeš imao i 10 apartmana.


Obrnuto se nikad neće dogoditi, da ćeš imati apartmane i da ćeš zbog toga osećati materijalno sigurno.


Možda ćeš i imati apartmane, ali strah ili ti osecaj da nisi finansijski stabilan biće i dalje prisutan.


Okej u tom trenutku imaćeš dovoljno novca, ali će možda sada strah da se projektuje kroz problem da možda možeš svakog trenutka da bankrotiraš.


Ekonomska sigurnost je posledica, a ti treba da radiš na uzroku tog STRAHA koji nosiš u sebi.


Ja znam da ti veruješ mentalno, da ti to možeš da postigneš, ali tvoj stomak gde i osećaš taj strah, šalje drugu poruku univerzumu.


A ti znaš da smo mi vibracijsko/energetska bića i da putem naših osećaja komuniciramo sa univerZumom.


On: Ne, to nije istina. Nisi u pravu. Ja evo već dve godine slušam različite učitelje života i svi oni kažu da treba samo da verujemo, mislimo pozitivno i vibriramo na visokom nivou…. i možemo imati sve što poželimo u životu.


Ona: Ljubavi, i za moj strah je potpuno ista situacija. Kada se oslobodim naboja koji stoji iza ovog straha, u moj život će ući prava osoba sa kojom neću imati tih strahova.

I onda samo KLIK!!!!!!


Kako sam samo mudra, dajem njemu savet a ne vidim da ja godinama radim potpuno istu stvar, radim na posledici umesto na UZROKU.


Menjam partnere, jer me ovaj prevario, u ovog sumnjam da bi mogao da uradi tako nešto, ovom ništa ne verujem i tako u krug.


Trazim da mi se pokazuje telefon sa kime se dopisuje, trazim da nema šifru na telefonu da ja mogu da proverim kad hoću, da u svakom trenutku znam gde je i šta radi, itd. Naboj je to, RAZUMITE ME.


Kao da taj neko ne može da obrise sve tragove ili da ima i čak drugi telefon, koji će recimo držati samo na poslu, pa i da slaže gde se nalazi i šta radi.


Mislim mogu ja naći partnera koji će pristati na sve moje uslove, i koji će biti sa mnom 24/7, ali STRAH ĆE I DALJE POSTOJATI.


Partner koji ne daje materijal da sumnjaš u njega/nju je samo lek za naš mozak, za mentalni deo, pa ne bih možda kreirala priče u glavi jer nemam materijala, ali strah bi i dalje bio tu.


Jer nije do partnera, nego je do onoga što mi nosimo u sebi, a partner nas samo suočava jer je naše ogledalo.


Ne mogu verovati, pa gde mi je bila pamet da sam ovo tek sad uvidela.


Dragi moji, neko mi reče da odgovor za ovaj strah potražim u odnosu sa ocem, pa je možda vreme da prestanem da trošim energiju na traženje pravog, koji će me izlečiti kad je to nemoguće.


U odnos mene i mog tate nisam spremna da zagnjurim duboko, a MORAM, jer sam prestravljena da bih se od bola i tuge mogla ugušiti u istom.


Osnovna emocija koja izlazi kada je odnos mene i mog tate u pitanju je NEPOVERENJE.


Mislim da vam je sad sve jasno, zašto imam “pogrešne” muskarce u svom životu.


Nisu oni pogrešnu, oni su tu sa razlogom samo ja do sad nisam to videla.


Pre neki dan pričam sa mamom i ona mi kaže: “Ja tvom tati ništa ne verujem, evo već skoro 40 godina koliko smo zajedno.”


Pa sam ja trebala izrasti u devojku punu poverenja u muskarce, JE L DA?

E moj živote, porodico moja.

Imate potrebu/osjećaj da date komentar na ovaj tekst? Pišite nam na forumu.

bottom of page