top of page

Otvoreni razgovor sa Bogom, sobom i bolom


*** Hvala NN na dijeljenju *** Gdje si? Tko si? Kako izgledaš? Zašto si?

Obraćam se tebi, kad ti nećeš meni!

Tražim te, zovem te, molim te, urlićem, preklinjem, samo šutnja u tami.

Moram… Moram… Moram…, pa ću dobiti.

Stvoren, uvijetovan, sam, dužan, griješan, ostavljen, osuđen, gdje si?

Slušam o tebi.

Volja moja, slobodan ali uvijetovan, želiš našu vjeru, ne želiš da znamo.

Dobro večer oče, ja se zovem (NN) i stojim pred tobom, dali me želiš upoznat?


Dal vjeruješ u mene? Dal me vidiš? Dal me čuješ?


Dal ti srce plače nadamnom?


Dal ti dođe da vikneš- NN?? Dal ti dođe da zagrljaj mi daš?

Reci mi, odgovori, dal proklet ja sam?


Zar milosti nema,ni pomilovanja?

Da sam slijep, da ne čujem kako bi te upoznao?

Da sam nepokretan kako bi te pohodio?

Čitam o tebi, slušam o tebi, pohodim tvoja svetišta, sam u mraku tišine.

Iako sam ostavljen, zaboravljen, osuđen, odbačen, ja ću ostat tu za tebe!

Uvijek ti se vračat, nikada te neću zaboravit ni ostavit.


U nadi da će svijetlo zasjati, da mraka više neće biti, samo tvoj glas da ću čuti i tebi se predati.

xxx

U polu snu, u polu javi, ružni snovi u mojoj glavi.

Vrtim se, borim se, vičem, plačem, nešto me progoni, pomislim nestat će.

Otvorim oči, java me pogodi, shvatim noćna mora tek dolazi.

Buđenja nema jer budan sam a i dalje mora me prati.

Predajem se, uzmi me, slomi me, pobjedi me, oružja nemam, snage nemam, samo snovi me prate, da zaspim za vječnost bez snova i mora, bez straha i bola u snu bez snova.

xxx

Kad pomislim tko sam, tad pomislim nitko sam.

Zaboravljam, ja sam velik glumac.

Hodam ovim svijetom sa tisuću lica, nitko me ne vidi, čak sam i nevidljivi.

Lažni osmijeh krasi me, da sam sebe ne prepoznajem.

Riječi svoje neznam, kao da nekog drugog slušam.

Mrak, tama, hladno, tmurno. Al nitko ne vidi, jer ja sam umjetnik.


Kada odložim maske, kada odložim osmjeh, ostat ću sam, jer tko me poznaje?

xxx

Izlazak sunca je predivan kažu, zalazak poseban, mjesec i zvijezde na mračnom nebu, more plavo nebom obojano.

Sve je čarobno, sve je magično, radujem se jednom da vidim sve to.

Prolaze sati, dani i godine moj korak u tunelu sve je teži.


Čuo sam negdje da ima svijetlo na kraju, još ga ne nađoh a godine mi teku.

U tunelu mrak, u tunelu hladnoća, moja sjena i ja, korak po korak.

Da li ima kraja? Da li ima izlaza? Koliko još godina?

Veselim se, radujem se da vidim sunce, mjesec i more, poneku zvijezdu padalicu, njen sjaj na mom licu i jednu suzu radosnicu što klizi po mom licu.

Tisuće zvijezda u mom oku od radosti silne, što mrak mine, svjetlo ga obasjava, mrak iščezava.

Bila je to beskrajna noć, kroz koju sam morao proč i kad pomislim da je kraj, opet sam na početku, sjena moja i ja korak po korak.

xxx

Toliko slova, toliko riječi, rečenice same teku, možeš s njima sve što želiš.


Ako želiš lagat sebe.

Istina je samo jedna, za nju riječi nema, jer kako osjećaj zamijenit slovima?

Comments


Imate potrebu/osjećaj da date komentar na ovaj tekst? Pišite nam na forumu.

bottom of page