top of page
Najčitanije


Istina ~ Smisao ~ Mir
Istina, smisao, mir
unutar nas
u mikro svijetu


Skidanje velova
Sve što nam se događa u vanjskom svijetu nije slučajnost. Svaka emocija, svaki susret, svaka privlačnost ili odbojnost – sve je to ogledalo. Ne ogledalo drugih ljudi, nego ogledalo nas samih. Kroz sedam ogledala učimo skidati veo po veo, sve dok ne stanemo u potpunu prisutnost – ogoljeni, slobodni, živi. Ja sam godinama putovala kroz vlastitu nutrinu i uvidjela da život neprestano govori. Samo trebamo naučiti slušati. Sitnica 😊 Ova ogledala nisu koraci koje prelaziš jednom.


Ne možemo mijenjati svijet u kojem živimo
Ali mijenjamo Univerzum. • maj, 2026 Mi već odavno znamo, duboko u sebi znamo, da ne možemo promijeniti svijet u kojem živimo. Ne onaj vanjski. Ne ovaj gusti, tvrdi, 3D svijet pun oblika, pravila, sistema, sukoba i privida odvojenosti. Koliko god se trudili, koliko god glasno vikali, koliko god se organizovali - on ostaje ono što jeste. Kao da je urezan u neku stariju, čvršću građu. I možda je tako i dobro. Možda je njegova nepokretnost upravo ono što nam treba da bismo uopš


Sve nijanse sabura {dio1}
Sve nijanse sabura


Lanac u oluji: Sidro koje nas drži
• februar 2026 Zamisli svijet kao drevni lanac, iskovan od bezbrojnih karika - svaka nosi teret prošlosti, strahova, snova i nasljeđa. Taj lanac visi nad beskrajnim morem, a more je danas, u martu 2026., u punoj oluji. Valovi udaraju nemilosrdno: na Bliskom Istoku, gdje su karike pukle pod raketama i požarima - vrhovni vođa pao, naftna polja gore a cijene energije skaču kao srca u panici. Iran uzvraća, Libanon tone pod bombama, Hezbollah i Izrael plešu smrtonosni ples, a eksp


Povratak sebi
Unutrašnje dijete: dio sebe za koji ne znamo da nam nedostaje Novembar, 2025 Ponekad me život zaustavi u trenutku koji ne izgleda značajno - dok sjedim u tišini, dok držim šolju kafe u rukama, dok osjetim svoje disanje dublje nego inače. U tim trenucima osjetim blago podrhtavanje u grudima. Kao da se nešto staro i nježno želi pokrenuti. Naučila sam prepoznati taj osjećaj. To je ona mala djevojčica u meni - moj zaboravljeni glas, moje unutrašnje dijete. Nisam uvijek umjela ra
Search


Amiđža Idriz
27. Oktobar 2025 Večeras, kada se svjetla gradova - od Barcelone i Amsterdama do Sarajeva i Dubrovnika, preko Manchestera, Pariza i Dubaija - spajaju u tišini naših koraka, stajemo zajedno. Ne samo da ispratimo amidžu Idriza - već da primimo poruku koja je starija od nas: ovo je naš tok, naš lanac, naše sjeme i naše nebo. Generacije koje su prošle - djed, majka Halima . Strina Fatima i Izeta. Nena. Otac Hamed i tetka Mevlija. Ostavili su trag. Trag koji kaže: radili smo, vo


Devet slojeva straha
Zašto su važni za nas kao kolektiv? Strah. Riječ i osjećaj koju svi poznajemo. Osjećaj koji ne zaobilazi nijedno ljudsko srce. Možda ga...


2020
Godina koja nas je zaustavila. Raslojila. Rastvorila. Pokazala nam sve što jesmo. I sve što nismo. Danas, disanjem zahvaljujem. Ne nosim...
Svi tekstovi
bottom of page

