Šetajući sa Malim ulicama kvarta, pažnju mi privuče predmet koji je stajao pored kante za smeće. Priđoh bliže.
Ćup.
Piše Niš na njemu, ćirilicom.
Automatski počeh pjevušiti “grad Niš”.. ko to pjeva, upitah se.
Sjećajući se slova azbuke koje mi je bilo prvo naučeno pismo, Mali me uznemireno vrati u ovdje i sada.
Da da - izvini, rekoh mu.
Idemo dalje.
Pjevušeći i sjećajući se donesoh u trenu odluku ponijeti ćup.
Razmišljam o najčešćem pitanju koje mi se postavlja. Koja je razlika između reakcije i djelovanja? Može li se u vanjskom svijetu vidjeti, ko reaguje - a ko djeluje?
Ne može se vidjeti razlika. Ne na prvi pogled, jer identično izgleda.
Primjetiti možemo samo i jedino kod nekog drugog nakon što smo sami u sebi raščlanili i odvojili jedno od drugog.
Smijernice za posmatranje:
~ reakcija se dešava automatski, bez naše svjesne želje ili volje. Kao moje trenutno pjevušenje.. tri slova napisana na ćupu su pokrenule sjećanje na djetinjstvo i pjesmu.
~djelovanje je odluka, uključena je svjesna želja ili volja. Ćup u ruci je to. Odluka da ga ponesem kući.
Ko će kako reagovati ovisi od unutrašnje mape iskustava. Ja sam tu “mapu” nazvala bio-Google. Razlog zašto svako ljudsko Biće autentično doživljava iste stvari/situacije/okolnosti je upravo tu. Svako od nas ima svoju bio-mrežu koja funkcioniše na svoj jedinstven način.
Zbog toga niko ne može reći niti znati u Vaše ime kako se osjećate. Niti šta mislite. Taj dio nas se odvija nesvjesno i automatski. Posmatrajte (sebe), otkrijte svoju bio-mrežu reakcija.
Na čemu sam zahvalna?
Tri slova me podsjetiše na toplotu djetinstva i ponos naučenog.
Zahvalna na zdravom korijenju odakle dolazim. Ludom, ali zdravom.
Repa je autentična.
Dio (sam) a ne pripadam.
