Tvoje dijete nije došlo da ispuni tvoje snove. Nije poslano da nosi teret tvojih čežnji, niti da živi nedovršene puteve koje nisi stigao...

27. Oktobar 2025 Večeras, kada se svjetla gradova -  od Barcelone i Amsterdama do Sarajeva i Dubrovnika, preko Manchestera, Pariza i Dubaija - spajaju u tišini naših koraka, stajemo zajedno. Ne samo da ispratimo amidžu Idriza - već da primimo poruku koja je starija od nas: ovo je naš tok, naš lanac, naše sjeme i naše nebo. Generacije koje su prošle - djed, majka Halima . Strina Fatima i Izeta. Nena. Otac Hamed i tetka Mevlija. Ostavili  su trag. Trag koji kaže: radili smo, vo

Zašto su važni za nas kao kolektiv? Strah. Riječ i osjećaj koju svi poznajemo. Osjećaj koji ne zaobilazi nijedno ljudsko srce. Možda ga...

Godina koja nas je zaustavila. Raslojila. Rastvorila. Pokazala nam sve što jesmo. I sve što nismo. Danas, disanjem zahvaljujem. Ne nosim...

Sjedila sam jednog jutra na obali rijeke. Voda je prolazila. Talas po talas. Činilo mi se da svaki nosi jedan oblik bola. Gledah ih kako...

Planiramo. Želimo. Zamišljamo kako bi trebalo da bude. Naš um voli sigurnost. Voli putanju koja mu je poznata. I tako stvaramo slike budućnosti, uvjereni da su one ispravne.