20. September 2013 ·
Kur'an kaže, "Neka je slavljen Onaj koji u svemu stvara pol, u onome što iz zemlje niče, u njima samim, i u onome što oni ne znaju!," (36:36).
Fenomenalna (pojavna) egzistencija je dualna, tj, polna.
To je dinamična interakcija oprečnosti.
Ova naizgledna dualnost je osnova našeg iskustva, tj, saznanja sve do oprečnosti elektrona/pozitrona, protona/antiprotona, quark/antiquark, materija/antimaterija.
Mi to vidimo i u sila/materija, djelići/valovi, kretanje/statičnost.
U Kur'anskim terminima, mi imamo postojanje/nepostojanje, Prvi/Posljedni, Unutrašnji Skriveni/Vanjski Manifestujući, tama/svjetlo, nepomičnost/pokretanje.
Fizika nam takođe pokazuje da materija nije absolutno stvarne prirode.
Djelići se ne mogu precizno odrediti.
Quantum* teorija nam nudi neke valovite mogućnosti. (*Quantum, tj, količinska mjera najmanjeg djelića radioktivne energije, koja je uočena u podatomskom levelu egzistencije).
Frijtof Capra opisuje to ovako:
"Konstantan medium koji je prisutan u cijelom svemiru (prostoru). Djelići su samo lokalne kondenzacije polja, koncentracije energije koje dolaze i odlaze, tako gubeći induvidalni karakter i rastapajući se u pozadini polja."
Ovo je quantum polje koje odgovara određenoj fenomeni.
Ja mislim, pak, da će oni doći do saznanja da je ovo istina za svaku fizičku fenomenu, kada napokon iziđu iz svoje istrage sa ujedinjenim poljem.
Veliki Šejh, Muhammed ibn el~Habib kaže, "Doista, fenomenalna bića su samo značenja manifestovana u formama."
Ona su izvorne forme, tj, oblici (ajan sabita) u ravni nepostojanja, tj, ne-egzistencije, i pojavne forme izviru iz ovih primarnih izvora.
Ibn el~Arabi kaže:
"Nepostojanje samog nepostojanja je ustvari postojanje."
Drugim riječima, nema absolutnog ništavila.
To je punoća.
