Sinoć sam sanjala majku. Majku koja je preselila,na drugi svijet, onda kada sam imala, četrnaest godina. Bio je to san satkan od ljubavi. Od one topline koja ne pita za vrijeme, godine ni udaljenosti. Od osjećaja sigurnosti koji se ne objašnjava. Već prepoznaje. Golicala mi je stomak. Kao nekada. Dok se nisam počela smijati. Smijala sam se dječijim, iskrenim smijehom. Koji dolazi prije misli. Dok me golicala, pričala mi je nježnim glasom. Kako sam nemirno spavala. Kako sam se sva zapetljala...

• decembar 2025 Dvije riječi koje često miješamo, a zapravo nikada ne bi smjele stajati jedna uz drugu kao sinonimi: predavanje  i odustajanje . Na prvi pogled, izgledaju gotovo isto - neka unutarnja kapitulacija, neka vrsta popuštanja. Premda, razlika među njima je ogromna, gotovo nepregledna. Kao razlika između mirnog spuštanja kamena na tlo i bacanja istog tog kamena u dubinu iz koje ga više ne možemo dohvatiti. Predavanje Predavanje nije slom. Predavanje je tiho sjedenje s vlastitim...

Unutrašnje dijete: dio sebe za koji ne znamo da nam nedostaje Novembar, 2025 Ponekad me život zaustavi u trenutku koji ne izgleda značajno - dok sjedim u tišini, dok držim šolju kafe u rukama, dok osjetim svoje disanje dublje nego inače. U tim trenucima osjetim blago podrhtavanje u grudima. Kao da se nešto staro i nježno želi pokrenuti. Naučila sam prepoznati taj osjećaj. To je ona mala djevojčica u meni - moj zaboravljeni glas, moje unutrašnje dijete. Nisam uvijek umjela razgovarati s njom....