—> Utrdila sam da je moja nesvesna definicija ljubavi, tj sta mi taj neko u datom momentu daje - zbog čega se ja lepim kao lepak za tu osobu. To je - paznja.
Nekome sam vazna, bla bla...a onda kada se odnos zavrsi uglavnom je osecaj izdaja, i da tom nekome vise nisam bitna.
Onda to boli, naravno.
E sad, jasno mi je da ja trebam sama sebi da dam to sto ocekujem od partnera.
Dam pažnju i da budem sama sebi vazna i ostalo sto ide uz to.
Ali ja to ne znam kako?
🪶Dušo draga, čestitam! Svjesnost je pola Puta!
Kako doživljavaš, to nije dovoljno.
U momentu kada smo došli do spoznaje, uviđamo da svijet nije onakav kakvog smo ga zamišljali.
Tačno, ono sto od partnera (ili bilo koje druge osobe) očekujemo, treba sami sebi da pružimo.
Kako to izgleda u praksi?
Svaki put, kada osjetiš očekivanje unutar sebe (potrebu) daš je sama sebi.
Ovdje govorimo o dubokim potrebama ljudskog Bića. Bića koje teži da bude viđeno, uvaženo i poštovano.
Ono sto ne smiješ izgubiti iz vida je - da postoji “rascjep” izmedu emotivnog i mentalnog tijela. Plus izmedu toga i “racionalnog” svijeta. Znaci, dva rascjepa u vremenu i prostoru.
Nastavi vježbe disanje u trenutku dešavanja, istraj.
Kad’ se najmanje budeš nadala, osjetit ćeš bezuvjetno prihvatanje i Ljubav.
U sebi, prema sebi.
Neovisno o partneru.
Nemoj sama sebe napustiti 💜. To bi bila izdaja.
