Koža je nas najveći organ, jel ste znali?
Jedini koji nas dijeli od vanjskog svijeta. Odvaja za nas životno neophodne unutrašnje organe. Vidljiva granica.
Šta je sa unutrašnjim barijerama? Jel moguće odvojiti Sebe od sebe?
Mislim na autentičnog Sebe i sebe koji se poistovjećuje sa okolinom, vjerovanjem, očekivanjem..
Oba dijela su podjednako važna, a na nama izvježbati balans. I spoznati po ko zna koji put - da sveJedno je.
Ipak, postoji razlika. U barijeri.
Jel smo izgradili unutrašnji zid, gdje niko i ništa nema pristupa?
Ili pak osvijestili granicu, koja nam služi kao filter?
Filter između sebe i Sebe? I onda te prisutnosti i vanjskih uticaja?
Na čemu sam zahvalna danas?
Zahvalna na unutrašnjim granicama, koje nisu betonski zidovi. Granice unutar mene koje me štite i od sebe, i od drugh.
Tu i tamo dobijem alergijsku reakciju, identično koži. Zahvalna i na tome. Tada znam na čemu mi je raditi.
