top of page

Robovi ciljeva

17. Oktober 2013 ·



Jedini način da se promijenimo je da preobrazimo sopstveni način shvatanja stvari oko sebe.


Ali šta znači shvatiti?


Kako se treba ponašati?


Pogledajte koliko smo robovi raznih ciljeva; očajnički nastojimo da reorganizujemo svijet da bismo zadržali svoje ciljeve, jer ih svijet neprestano ugrožava.


Bojim se da me neka djevojka neće više voljeti - mogla bi da izabere nekog drugog umjesto mene. Moram da se trudim da budem što zanimljiviji da bih je držao vezanu za sebe.


Neko me je ubjedio, pranjem mozga, da mi je potrebna njena ljubav.


Ali u stvarnosti nije tako, nije mi potrebna ničija ljubav - potrebno mi je samo da stupimu dodir sa stvarnošću.


Potrebno mi je da izađem iz ovog zatvora u kome se nalazim, iz ove programiranosti, iz ove uslovljenosti, iz ovih lažnih ubjeđenja, iz ovih fantazija.


Potrebno mi je da se bacim u stvarnost.


Stvarnost je divna, prekrasna je.


Vječni život je sada.


Okruženi smo njime kao riba u okeanu, ali toga nismo svesni. Previše smo obuzeti nekim ciljem.


Na kratko, svijet se preustroji da bi nas približio našem cilju i onda govorimo: "Dobro je, odlično! Pobijedio je moj tim!"


Ali pričekajte - stvari će se promijeniti.


Sutra ćeš biti potišten.


Zašto se neprestano ponašamo na taj način?


Evo vam ponovo ona mala vježba - mislite na nešto ili nekoga do koga vam je stalo;drugim rečima na nešto ili nekoga bez koga mislite da ne možete biti srećni.


To može bitivaš posao, vaša karijera, vaše zanimanje, neki prijatelj, novac, osoba koju volite, djeca, bilo šta.


Recite tome ili toj osobi: "U suštini, niste mi potrebni da bih bio srećan. Samo se zavaravam ubjeđenjem da bez vas ne mogu da budem srećan.


U suštini, niste mi potrebni za moju sreću.


Mogu da budem srećan i bez vas.


Ne predstavljate vi moju sreću, moju radost."


Ako je objekat vaše vezanosti neka osoba, neće joj prijati da čuje tako nešto, ali svejedno nastavite.


Sve to možete izgovoriti i u samom sebi.


U svakom slučaju, stupićete u dodir sa istinom; razrušićete jednu fantaziju.


Sreća je stanje u kome nema iluzije.


Mogli biste da probate jednu drugu vježbu - mislite na neki slučaj kada vam je srce bilo slomljeno i kada ste bili ubjeđeni da nikada više nećete moći da budete srećni (umro je vaš muž, vaša žena, napustio vas je najbolji prijatelj, izgubili ste sav svoj novac).


Šta se dogodilo?


Proteklo je neko vrijeme i vi ste uspjeli da odaberete nešto drugo za šta ste se vezali, ili da pronađete nekog drugog ko vas je privukao.


A šta je bilo sa starom vezom?


Nije vam u stvari bila potrebna da biste bili srećni, zar ne?


To je trebalo da vas nauči nečemu, ali mi nikako da naučimo.


Programirani smo,uslovljeni.


Kako je oslobađajuće ne zavisiti emotivno ni od čega!


Kad biste mogli, samo na djelić sekunde, da osjetite to iskustvo, širom biste razjapili svoj zatvor i uspjei biste da dohvatite komadić neba.


Jednog dana, možda, mogli biste čak i da letite.


Toliko smo zaslijepljeni mnogim stvarima, da nismo otkrili bazičnu istinu - vezanost što ugrožava odnose više nego što ih podupire.


Sjećam se svoje bojazni da kažem bliskoj osobi:"U suštini, nisi mi potrebna. Mogu da budem savršeno srećan i bez tebe. I kada ti ovokažem, postajem svjestan da mogu sasvim i do kraja da uživam u tvom društvu - nema više briga, nema više ljubomore, nema više posesivnosti, nema više zavisnosti.


Predivno je biti sa tobom, kada uživam u tvom prisustvu, rasterećen vezanosti.


Ti si slobodna kao i ja."


Međutim, mnogima od vas, siguran sam, ove riječi zvuče kao strani jezik.


"Ovo je bukvalno suprotno od svega čemu su me učili", bila je moja početna reakcija na sve ovo.


Potrebni su mi bili mnogi, mnogi mjeseci da bih do kraja shvatio ove stvari.


Zabavlja me kada vidim kako osobe, koje su očigledno objektivne kao terapeuti i duhovni učitelji, govore o nekome: "Sjajna je, zaista, mnogo mi se sviđa."


Nešto kasnije, postajem svjestan da mi se ta osoba sviđa zato što se ja njoj sviđam.


Zagledam se u sebe i vidim kako se rascvjetava uobičajena stvar - zalijepili ste se na uvažavanje i na pohvale, vidite ljude kao one koji ugrožavaju ili podržavaju vaše ciljeve.


Ako ste političari i hoćete da budete izabrani, šta mislite - kako ćete gledati na ljude,kako će da se usmerava vaš interes u odnosu na njih?Brinućete se za ljude koji će vam dati glas.


Ako je seks ono što vas interesuje, kako mislite da ćete gledati na žene i muškarce?


Ako ste usmjereni na moć, ta činjenica obojiće vaš način na koji gledate druge ljude.


Usmjerenost uništava našu sposobnost da volimo.


Šta je ljubav?


Ljubav je senzibilnost,ljubav je svjesnost.


Daću vam primer - slušam simfoniju, ali ako slušam samo zvuk bubnja,ne čujem simfoniju.


Šta je srce puno ljubavi?


Srce puno ljubavi osjetljivo je na sav život, na sve ljude; srce puno ljubavi ne zatvara se ni pred čim i ni pred kim.


Ali, u trenutku u kom postajete usmjereni u onom smislu koji pridajem ovom terminu, izostavljate čitav niz stvari.


Imate oči samo za predmet svoje usmjerenosti- imate uši samo za bubanj; srce se zatvorilo.


Bolje rečeno, ono je slijepo, jer ne vidi više objektivno predmet svoje usmjerenosti.


Ljubav podrazumeva bistar pogled, objektivnost.


Ništa nema tako oštar vid kao ljubav.



Comments


Imate potrebu/osjećaj da date komentar na ovaj tekst? Pišite nam na forumu.

bottom of page