Februar 2011
Blizanci u stomaku razgovaraju:
-Da li vjeruješ u život poslije rođenja?
-Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja.. Možda smo ovde baš zato da se pripremimo na život posle rođenja.
-To je glupost. Nema života posle rođenja. Kako bi taj život uopšte izgledao?
-Ne znam tačno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
-To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, posle rođenja nema života. Pupčana vrpca je prekratka.
-Uvjeren sam da postoji nešto posle rođenja. Nešto skroz drugačije nego ovo što živimo sada.
-Ali niko se nije vratio od tamo. Život se posle rođenja završava. Osim toga, život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
-Pa, ne znam baš tačno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
-Mama?!?Ti verujes u mamu, pa gde bi po tvome ta mama bila?
-Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopšte postojali.
-Ne verujem! Mamu nisam nikada vidjeo, zato je jasno da ne postoji.
-Da, moguće. Ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet.
-Znaš, uvjeren sam da život posle rođenja zapravo tek počinje!