Posljedica slobode

22. September 2013 ·

U vašoj potrazi za svješnošću ne postavljajte zahtjeve.

To je manje-više kao pokoravati se saobraćajnim znacima.

Ako se ne obazirete na ove znake, plaćate kaznu.

U Americi se vozi desnom, u Engleskoj i Indiji lijevom stranom.

U suprotnom, plaća se kazna.

Tu nema mjesta za povrijeđen osećanja, zahtjeve ili očekivanja - pokoravamo se saobraćajnim znacima. I to je sve.

Pitate se gdje je u svemu tome samilost, gdje je osećanje krivice?

Saznaćete kada se probudite!

Ako u ovom trenutku osjećate krivicu, kako bih vam to objasnila?

Kako niste uopšte znali šta je samilost?

Znate, ljudi ponekad vole da oponašaju profete, ali kada majmun uzme da svira saksofon to ga ne pretvara u muzičara.

Ne može se oponašati profet imitirajući njegovo spoljno ponašanje.

Treba biti profet, samo biste tada tačno znali šta treba učiniti u određenoj situaciji, sve to u skladu sa vašim temperamentom i karakterom, kao itemperamentom i karakterom osobe, s kojom imate posla.

Ali, da biste to učinili, morate biti ono

što je bio profet.

Oponašanje vas nikud’ neće odvesti.

Ako mislite da samilost uključuje sladunjavost, onda meni apsolutno nije moguće da vam opišem samilost, jer samilost može biti veoma opora.

Samilost može biti veoma gorka,može da vas šokira, može da zasuče rukave i da vas operiše.

Samilost se može javiti u mnogim vidovima.

Svakako može biti veoma blaga i nežna, ali se to nikad ne zna.

Tek kada postanete ljubav - drugim riječima, kada odbacite afekte i iluzije - tada ćete znati.

Što se manje budete poistovećivali sa svojim egom, bićete sve više u skladu sa svima i svime.

Znate li zašto?

Zato što se nećete više bojati da ćete biti povrijeđeni ili odbačeni.

Nećete više željeti da bilo koga impresionirate.

Uspijevalite da zamislite kakvo je olakšanje kada nemoramo više nikoga da impresioniramo?

Ah, kakvo olakšanje! Najzad sreća!

Ne osjeća se više neodoljiva potreba da objašnjavamo stvari.

Sve ide kako treba.

Šta ima da se objašnjava?

Ne osjeća se više ni neodoljiva potreba da tražimo izvinjenje!

Hiljadu bih puta više voljela da čujem: "Probudio sam se", umjesto:" Žao mi je".

Hiljadu bih puta više voljela

da čujem "Probudio sam se posle našeg poslednjeg susreta; ono što sam učinio nećese se više ponoviti," umjesto: “Strašno mi je žao zbog onoga što sam učinio."

Zašto bi bilo kome trebala vaša izvinjenja? Razmislite o tome.

To je široko polje istraživanja.

Čak i ako je neko bio zao prema vama, nema mjestu izvinjenju.

Niko nije bio zao prema vama.

Možda je neko bio zao prema onome što je mislio da ste vi, ali ne prema vama!

Niko vas ne odbacuje - ljudi samo odbacuju ono što misle da ste vi.

Ali takvo zaključivanje može biti drukčije primenjeno - na isti način niko vas ne prihvata.

Sve dok se ljudi ne probude, oni samo prihvataju ili odbacuju predstavu koju imaju o vama.

Formirali su neku ideju o vama, i odbacuju ili prihvataju . Samo nju.

Shvatate li koliko je poražavajuće produbljivanje ovog aspekta?

Možda je čak previše oslobađajuće .

Ali kako postaje lako voljeti druge ljude kada se shvati sve ovo!?

Kako je lako voljeti sve oko sebe, kada se ne poistovećujemo sa predstavom koju imaju o nama!

Postaje zaista lako voljeti ih, voljeti sve ljude.

***

Ja posmatram sebe, ali ne mislim na sebe.

Zato što je misleći ego prepun loših misli.

Međutim, kada posmatram sebe, svoj ego, neprekidno sam svjesna da se radi samo o odrazu.

U stvarnosti, ne mislim na svoje "ja", ili svoj ego.

To je kao čovjek koji vozi automobil - taj čovek svakako ne želi da se liši svijesti samog automobila.

U redu je izgubiti se u fantazijama, ali bez gubljenja svijesti o onome što je oko vas.

Treba uvijek biti na oprezu ❕

To je kao majka koja spava - ne čuje avione koje bruje iznad njene kuće, ali osjeća i najmanje komešanje svog djeteta ~ i u TM smislu je budna.

📍Ne može se govoriti o stanju budnosti - može se govoriti samo o stanju uspavanosti.

O stanju budnosti mogu se dati samo naznake.

Ništa se ne može kazati o sreći - sreća ne može biti definisana, ono što može biti definisano je nesreća.

Odbacite nesreću i - saznaćete.

📍Ljubav ne može biti definisana,odsustvo ljubavi može.

Odbacite odsustvo ljubavi, odbacite strah i ~ znaćete.

Voljeli bismo da znamo kakav je neko kada se probudi, ali saznaćete samo kad to postignete.

Da li možda govorim kako ne treba ništa da očekujemo od svoje djece?

Rekla sam:"Nemate pravo da očekujete nešto."

Prije ili posle, to djete će morati da se oslobodi od vas - sljedeći svoj put.

Tada nećete imati više nikakvo pravo nad njim.

U suštini, to nije vaše dijete. Nikada i nije bilo.

💜Ono pripada životu, ne vama.

Niko i ništa vam ne pripada.

Ono očemu govorimo je vaspitanje vašeg (unutrašnjeg) djeteta.

Ako hoćeš ručak, biće bolje da dođeš za sto između dvanaest i jedan, inače nećeš dobiti ručak.

U ovoj kući je takav red.

Ako ne stigneš na vrijeme, nema ručka.

❗️Slobodan si. Istina!

❕Ali snosiš posljedice✨