24.Nov.2011 •
Osjećaš li da si izgubio milost?
Ne osjećaš?
Zašto?
Jer vidiš samo svoje okolnosti i gledaš ih očima tijela.
Živimo u molitvama, ali nismo svjesni, niti zahvalni. Počni vjerovati Svemiru.
Vjeruj u sebe, ali ne na osobnoj razini.
Svemir te ne prepoznaje niti te ne proglašava odvojenim od sebe.
Ti si unutar Nje, a Ona je unutar tebe, nikada nisi izvan.
Zato ne primjećuješ.
Kada se predaš, skidaš sve terete s ramena.
Kada putuješ vozom, ne moraš nositi prtljag na glavi.
Tvoji napori i aktivnosti unutar vagona ne pomažu niti odmažu tvom putovanju.
Ništa ne može izići iz kozmičkog razvoja.
Možeš li zapravo nešto učiniti, čak i u vlastitom tijelu?
Cijeli život je čudo, ali ti to ne priznaješ.
Umjesto toga, pokušavaš čuda unijeti u svakodnevicu samo da riješiš sitnice - i tako propuštaš slavno.
I ako nastaviš to propuštati, nastavit ćeš osjećati potrebu za spašavanjem, brinuti, tražiti da postaneš pametniji u zaštiti sebe.
Zbog toga se ne prepuštaš, jačaš strah i izoliraš se od kozmičke harmonije, postaješ izbjeglica od Beskonačnog.
Nije li to smiješna ideja? Izbjeglica iz Beskraja?
Samo stani i razmisli.
No, prihvatili smo vjerovanje da "trebamo kontrolisati i upravljati stvarima oko nas."
Ko će to raditi?
Neki od vas možda čekaju čudo u svom životu, imate takvu sliku u svojoj glavi.
Ali cijeli život je čudo.
Da je stvarno do tebe, dragi, ne bi trajao ni dan!
Jesi li ti taj koji čini da tvoje tijelo živi i funkcioniše?
Jesi li ti taj koji čini da tvoje srce kuca?
Jesi li?