Svakome ko ne živi s glavom u pijesku sada je očito da trenutno doživljavamo nagli razvoj na svim razinama našeg ljudskog iskustva.
Svakog je dana negdje u svijetu jos jedan potres, poplava, rudarska katastrofa, političko razotkrivanje, financijska kriza, javno razotkrivanje neke vrste neetičkog ponažanja i masovni građanski nemiri.
Cijele zemlje pucaju po šavovima i pribjegavaju nasilnoj odmazdi.
Ako izbliza ispitamo svoje neposredno okruženje svjedočit ćemo dokazu tog potresa upravo unutar svoje sredine.
Ono sto se događa u čitavoj prirodi svjetske pozornice također se očituje i kao tema razgovora na vrhu svačijeg jezika. Sukob i kaos u ovom ili onom obliku sad su u porastu.
Velika promjena je u pokretu.
Stoga je upravo sada, dok se sve ovo odvija, presudno odati počast iskustvu koje izgleda da zauzima stražnje mjesto: Miru.
Upravo sada nema nista važnije od toga da se svakodnevno prisjetimo da je iskustvo mira osobno postignuta odgovornost -
a ne nesto sto nam je predala neka politicka, ekonomska, drustvena ili religijska organizacija.
Iskustvo mira se uvijek najprije susrece kao osobno osjecajno stanje, a tek kad se jednom osobno osjeti, tada zraci kao kolektivno iskustvo.
Izvoran osjecaj mira izbija samo iznutra.
Jedna od najvecih prevara koju sami sebi podvaljujemo, individualno i kolektivno, je nase isticanje zamisli da "trebamo izgraditi mir".
Jeste li primijetili da nista sto smo napravili kroz cijelu nasu dokumentovanu ljudsku istoriju u pokusaju da "izgradimo mir" nikad nije upalilo?
To je zbog toga sto je sama ideja da je mir nesto sto se moze izgraditi, bilo ratom, raspravom, debatom, sporazumom ili potpisivanjem ugovora, varljiva i stoga pogresna.
Svaka zemlja ili organizacija koja tvrdi da je postigla mir pomocu takvih sredstava s vremenom je pokazala da je sve sto se postiglo bila ‘privremeno nametnuta kontrola’, cija je jedina posljedica ta da su ljudi neko vrijeme zivjeli u tihom ocajanju i potisnutim stanjima pasivne agresivnosti prije nego sto su se nezadovoljno ponovno pobunili.
To je zbog toga jer se mir ne moze "izgraditi" - ni na Srednjem istoku, Juznoj Africi, Indoneziji niti bilo gdje drugdje.
Mir vec postoji unutar iskustvenog tkiva Kreacije.
Osjecajna vibracija koju mi ljudi dozivljavamo kao mir stvorena je mnogo prije nego sto smo se mi pojavili i postojat ce dugo nakon sto budemo zamijenjeni drugom dominantnom vrstom.
Vibracija mira je svuda.
Mir je dostupan cak i usred ratom rastrganih zemalja kao sto su Irak, Afganistan, nama nezaobilazan Balkan i sve druge regije trenutno uvucene u ljudski sukob.
Odsutnost sukobljenih ljudi iz bilo koje okruzenja odmah otkriva ocito zracenje osjecajnog mira.
Samo to sto ponasanje sukobljenih ljudi ometa tu rezonancu ne znaci da ona vise ne postoji.
Mi neprestano ulazimo u ponasanja i razgovore s namjerom da "pokusamo izgraditi mir" samo zato jer ne shvacamo sto izvorni mir jest.
Zbog naseg trenutnog stanja fizickog, mentalnog i emocionalnog nemira ne shvatamo da je izvorni mir iskustvo koje osjecamo samo i jedino lično, individualno.
Umjesto toga pretpostavljamo da je to neki sporazum koji ostvarujemo kolektivno dogovorom.
To nije istina.
Mir je nas da ga osobno osjecamo u kojem god trenutku to odaberemo, jer je njegova rezonanca ono sto nas okruzuje gdje god da jesmo.
Medutim, na nama je da odaberemo osjecati ga.
Sada, u ovom trenutku, svako ko cita ovaj tekst moze se osjecati ispunjeno mirom - ako je odabrao.
To nije iskustvo koje nam neko treba organizovati kroz debatu, raspravu ili sporazum.
Nijedna druga grupa ne treba biti savladana niti premjestena da bismo bili sposobni osjecati mir.
Takve zamisli su neprestane smetnje od izvorne spoznaje mira.
Ne moramo se s nikim pomiriti - moramo postati svjesni mira kao osjecaja u svom srcu, a zatim odabrati boraviti u toj svjesnosti, bez obzira na sve.
Mi cak izrazavamo ociglednost ove istine unutar naseg jezika.
Ne kazemo "Mislim mir" ili "Radim mir".
Kazemo "Osjecam mir".
I stoga niko - nijedan prijatelj, politicar, svecenik, imam, profiter, roditelj niti partner nemaju sposobnost osjetiti ista u vase ime - niko dakle nije odgovoran da se osjecamo ili ne osjecamo ispunjeni mirom.
Osjecaj mira je osjecajno iskustvo koje je vec slobodno dato svakom ljudskom bicu.
Medutim, nasa je odgovornost odabrati uci u tu osjecajnu svjesnost i zadrzati je.
To je naravno mjesto gdje uvijek postaje skakljivo. Mir je beskompromisan.
Ili ga odaberemo osjetiti –ili odaberemo osjetiti nesto drugo.
Ne mozemo osjecati mir I istovremeno odrzavati osjecaj da smo u pravu i da mora biti po nasem.
Ne mozemo osjecati mir I istovremeno se osjecati osvetoljubivima.
Ne mozemo osjecati mir I istovremeno osjecati opravdanim da imamo "zadnju rijec".
Ne mozemo osjecati mir I na ikakav nacin se ponasati stetno prema drugom ljudskom Bicu ili zivom stvorenju.
Ne mozemo osjecati mir I istovremeno nametati svoju volju drugima.
Ne mozemo osjecati mir I istovremeno smatrati da je nasa religija jedini ispravan nacin za komunikaciju s onime sto je za nas Bog.
Ne mozemo osjecati mir I istovremeno zauzeti stranu u nekom sukobu.
Mir takoder zahtijeva spremno otpustanje.
Cijena toga da se osjecamo mirnima SADA – u ovom trenutku– uvijek je odrijesena nasom spremnoscu da integrišemo rane pocinjene u proslosti.
To je zato jer sve sto se dogada u nasem zivotnom iskustvu upravo sada, a sprecava nas da udemo u osjecajnu svjesnost mira, uvijek ima nekakve veze s necim sto se dogodilo u proslosti.
Upravo sada, u ovom trenutku, ako tako odaberemo, dobrodosli smo osjecati mir.
Stvarno pitanje koje se trebamo zapitati je: „Da li zaista zelimo mir?“
To moze izgledati kao ocigledno pitanje sa jednako ocitim odgovorom - ali nije.
Vecina nas mogla bi odmah odgovoriti da zaista biramo mir, ali kada dode do neprilike, takoder se osjecamo opravdanima da se odaberemo osjecati da smo u pravu, da budemo osvetoljubivi ili da imamo kontrolu – umjesto da osjecamo mir.
Stvarnost je ta da niko ne stoji izmedu nas i osjecaja mira.
Mozemo iskusiti taj osjecaj upravo sada.
Mir je osjecajna rezonanca koju je vec stvorilo ono sto je za nas Bog, a ne nesto sto cemo jednog dana napraviti mi ljudi.
Medutim, da li mi ustanemo svakoga dana i odaberemo osjecati mir koji je vec stvoren za nas ili jos uvijek pogresno cekamo da netko "napravi da se mir dogodi u nasu korist"?
Mir u svijetu postoji samo kad ga odaberemo osjecati upravo sada, unutar svog vlastitog iskustva, dok se krecemo kroz svijet.
Nema drugog nacina da se izvorno s njim susretnemo.
Ako se ne osjecamo ispunjeni mirom upravo sada, to je zato sto nismo odabrali to osjecati.
To je tako jednostavno.
Ako se pridruzimo sadasnjem toku vecine i nase se licno iskustvo pogorsa u rastuci sukob, vjerojatno je da smo ogorceno odabrali biti u pravu ili zauzeli stranu u nekoj ljudskoj drami koja se odvija, umjesto da osjecamo mir.
Zapamtite da je izraz "Mir s vama", a ne "Mir s njima".
Takoder zapamtite da bivanje mirnim nije, i nikada nece biti, iskustvo ostvareno kao organizovana grupna aktivnost.
Ono je uvijek izbor donesen kroz prihvacanje zrele razine licne odgovornosti.
Ne mozemo ostvariti mir glasajuci za njega, namecuci ga, zaradivajuci vise novaca da bismo ga mogli priustiti niti zauzimanjem strana da nametnemo svoju verziju istine.
Primamo osjecajnu svjesnost mira samo kao direktno iskustvo, svjesno birajuci da ga osjecamo i da zivimo iz te osjecajne rezonance najbolje sto mozemo svaki dan.
Ako ga osobno ne odaberemo osjecati, on ne ulazi u nase iskustvo.
Tek kad ga odaberemo kao "osjecaj koji svjesno nosimo u svom srcu", mir zraci prema van i utjece na kvalit naseg razmisljanja i naseg djelovanja.
Upravo sada, kada vecina svijeta nesvjesno upada u sve veci sukob i kaos, nema niceg vaznijeg od odrzavanja osobne svjesnosti o tome sta mir uistinu jest.
Nitko nam nece platiti da budemo mirni.
Nitko nas nece pogladiti po ledima niti pisati o nasem miru u nekom casopisu.
Nitko nam nece dati nagradu za mir i odrzati konferenciju za novinare o tome.
Izvorni mir nece postati dio vijesti u svijetu koji jos uvijek pogresno vjeruje da je mir "nesto sto se treba izgraditi".
Mir je tiho, mirno, odabrano osjecajno stanje, koje rezonuje u srcu pojedinca.
Kada smo sposobni probuditi se i zapoceti svaki dan prisjetivsi se odabrati osjecati mir - barem samo u dijelovima naseg dana - tada sluzimo covjecanstvu odrzavajuci jasno svjetlo zdravog razuma u svijetu kada ga vecina potpuno gubi iz vida.
Dobrodosli ste hodati danas ispunjeni mirom.
Mir je dar Bozje volje svima, a ne posljedica nekog ljudskog proglasa.
Njegova osjecajna rezonansa je licni izbor srca, a ne politicko pravo postignuto kroz neku organizaciju.
Mir je dostupan kao iskustvo u tebi i u meni, upravo sada.
On je nas izbor.
Doživjet će se samo izborom.
Vama s Ljubavlju
Enisa
