Na prvi pogled izgleda nemoguće… kako to mi “bježimo od sebe”? Ipak, to je nešto što smo svi naučili. Razvili smo tu naviku u mladosti bez da smo pravilno razumjeli gdje nas to vodi. Pokusavamo pobjeci od sebe kako bi pobjegli od boli. Trazimo razne aktivnosti kako bi se zaokupili necim drugim i zaboravili kako se osjecamo. Izgleda da to i funkcionise na kratke staze, ali to je suptilni otrov. Gusi nasu bol, ali i nasu srecu.
Klasican primjer:
Neko nam kaze nesto sto nas uvrijedi i mi zadrzimo tu emociju, iako nam ne pruza lijep osjecaj. A zatim potrazimo nesto da zaboravimo taj osjecaj u nama. U nasem savremenom drustvu ima bezbroj takvih opcija za bijeg.
Drugi nacin bjezanja od bolne situacije je okriviti drugu osobu. Tu se javlja ljutnja i mrznja koje su iznimno mocne. Kada mrzimo nekoga ili nesto, nasa paznja vise nije usmjerena prema nama, vec prema nekome drugom. Ako bi bili usmjereni prema sebi, primijetili bi kako se jadno osjecamo dok se cvrsto drzimo za mrznju, ali to nije njen smisao.
Mrznja znaci okriviti nekog drugog za ono sto osjecamo. Mrznja znaci usredotociti se na nekog drugog i odvratiti paznju od sebe. Mi bjezimo u svoju podsvijest kako bi smanjili bol te uvrede, dok istovremeno odgovornost prebacujemo na drugu osobu!
Kako se odnositi prema emocionalnoj boli na zdrav i prirodan način?
Izuzetno je jednostavno, ali istovremeno i izuzetno tesko uciniti zbog snaznih navika koje smo sagradili. Ako bi vam neko stavio u ruku vruci, goruci komad ugljena, sta bi ucinili? Mozda bi ga drzali i potrazili rjesenje na internetu? Mozda bi otisli u lokalnu knjizaru i pronasli knjigu kako odbaciti vruci komad ugljena? Mozda bi otisli na seminar koji odrzava osoba vjesta u odbacivanju goruceg komada ugljena?
Naravno da ne! Samo ga odbacite.
Tako je i s emocijama, ali nismo ni malo nauceni kako koristiti nas um. Cak i ako ne mozete lako odbaciti neku misao, pokonjena nam je predivna tehnika koja je od pomoci. To je nesto vrlo lijepo i iscjeljujuce, a zove se oprastanje.
“Ova osoba me uvrijedila, ali ja ne zelim dopustiti da to unisti moj mir. Razumijem da to sto mi kazu govori vise o njima, nego o meni. Oni prolaze kroz svoje poteskoce i nije im lako. Oprastam im za ovu uvredu.” Proces preobrazbe se odvija kada uistinu pocnemo vjerovati i osjecati sto kazemo.
Problem covjecanstva je samo jedan, a to je nesvjestan zivot. Provesti cijeli dan izbjegavajuci prepoznati kako se osjecamo i pokusavajuci nemoguce, pobjeci od samih sebe.
To je korijen svih ovisnosti, ovisnost je pokusaj bijega od patnje. Ovisnost ne razvija samo ilegalna droga. Ovisni smo o buducnosti, o proslosti, o hrani, o poslu, o filmovima, video igricama, Facebooku, internetu i mnogobrojnim drugim stvarima.
U suštini postoji samo jedna ovisnost - bijeg. Sve sto nas odvraca od Ovdje i Sada je bijeg i potpuno nas unistava. Nije lose ponekad pogledati film, ali trebamo biti iskreni u vezi svojih motiva. Je li to izgovor da izbjegnemo neki osjecaj?
Ovo je vas zivot! Ne pokusavajte pobjeci od njegovih ruznih trenutaka, jer cete zrtvovati i lijepe trenutke. Prepoznajte glupost bjezanja od sebe i umjesto toga okrenite se prema unutra. Tu se nalazi sva motivacija, inspiracija i sreca u najciscem obliku koji postoji.