Jutros sam se probudila sa otečenim palcem na ruci. Jučer sam već osjetila da se nešto dešava, ali ništa nisam mogla vidjeti.
Otišla do dežurnog ljekara. Nema vidljivih povreda.. Pokušat ću sa lokalnim antibiotikom.
Na povratku kući, dobih naglo krvarenje. Iz maternice, ne prsta.
Već dvije godine malo malo pa “ženski problemi”. Prije mjesec i pol sam izgubila svijest u kuhinji. Hitno prebačena do bolnice. Ne bi baš bilo poželjno da me Ema nađe ponovo negdje na podu.
Za šta sam zahvalna?
Da sam naučila prihvatati ono što jeste.
Sve što jeste.
Život teče i ovako i onako.. da li se mi slagali, ili ne. Ljutili, nervirali ili očajavali.
Zahvalna na poravnjavanju energije u sebi. Nije mom egu bilo lako samnom, ali smo uspjeli naći način da dođemo do harmonije i balansa.
Odjavljujem se narednih dana sa pisanjem, ali Vi nastavite biti zahvalni 💜 nadoknadit ćemo kada se vratim kući!
Vama s Ljubavlju,
Enisa
