Oktobar 2013
Dva su se čovjeka posvađala.
Kako bi razriješili svađu, otišli su kod suca, sufijskog mudraca da im presudi.
Prvi je progovorio podnositelj tužbe. Bio je toliko uvjerljiv i blagorječiv da mu je sudac na kraju odgovorio: “Tačno, u pravu si!”
Čuvši to, branjenik se pobuni, ustade i reče: “Samo malo, časni suče, niste ni čuli moju obranu”.
Sudac mu dopusti govoriti, a ovaj to tako dobro učini, da je sudac opet klimao glavom u znak odobravanja: “Tačno, u pravu si!”
Kad je to čuo sudski zapisničar, ustade i ljutito reče: “Ali ne mogu obojica biti u pravu!” – Na to mu mudrac reče: “Tačno, u pravu si!”
Ne posjedujući sposobnost sagledavanja prave suštine odnosno biti Istine, ogromna većina nas misli tj. vjeruje da je nju, Istinu, moguće dokučiti ovim racionalnim umom (kao našim ovo-zemaljskim isključivim kognitivnim pomagalom).
Time, i tako, otvaramo sebi svu širinu prostora za beskrajne (treba li reći uzaludne i besmislene?) rasprave tipa “Ko je u pravu, a ko ne” odnosno “Ko je u spo-znanju Istine, a ko ne”.
Pritom krajnje nesvjesni činjenice da:
Svaka naša ocjena je samo i isključivo subjektivna, osobna, i uvijek u odnosu na nas same – dakle egoistična i egokreirana; dok apsolutna istina jest apsolutna objektivnost: ona ne ovisi ni od čije ocjene, i ona ne ocjenjuje.
kao i da:
Onaj ko misli da zna istinu taj je ne zna, jer istina ne samo da nema nikakve veze sa mišljenjem ove ili one osobe, već nema apsolutno nikakve veze sa mišljenjem uopšte.
Ona se ne spoznaje mišljenjem već direktnim iskustvom – doživljavanjem – odnosno, kako nas uče drevni mudraci: Kada znanje, predmet spoznaje i znalac postanu Jedno.
* * *
U ogromnoj narodnoj baštini stoji i jedna vječita mudrost, tačnije krajnje prirodno, činjenično zapažanje, koje glasi: „Koliko ljudi - toliko ćudi“.
Što samo po sebi nije niti malo slučajno ili proizvoljno primjećeno, već je samo i upravo neizbježna i neporeciva potvrda da se mi, ovakvi kakvi smo, nalazimo unutar jednog palog stanja svijesti - jer da to nije tako, svi mi skupa bi Istinu percipirali na ISTI(nit) način i ISTI(niti)M očima.
I to samo i jedino iz jednog ključnog razloga:
ISTINA se i naziva upravo tako, zato što najdublja suština te riječi/pojma/izraza ima korijen, i asocira upravo na ONO što je čitavim svojim bićem Jedno-Obrazno, dakle: I S T O!
Kao takva, ona - Istina (Apsolutna Istina), jest ona naj-dublja tvar/suština, Bit/Biće - cjelokupnog Univerzuma, kao Savršeno Svjesne i Inteligentne Tvorevine.
Stoga, svaka naša prepirka i prepucavanje sa bilo kim i u vezi bilo čega - pa i onoga u što smo „sto-posto sigurni“ - nije ništa drugo do krajnje bespredmetno ego-nadmetanje i rasipanje energije.
Što je ipak, a sa čim se u potpunosti slažem, donekle i neophodno (pa čak na neki način i poželjno) sve dotle dok se u samome sebi ne sakupi dovoljna (kritična) masa/količina/balast sveg tog „beskorisnog ego-smeća“, rezultirajući u konačnici cjelokupnim njegovim Od-bacivanjem i svim svojim bićem, golim-golcatim i blaženo ras-terećenim od tog eonima skupljanog i “brižljivo sticanog” bremena; U-ranjanjem u Vječnost, Cjelovitost i beskonačnu Punoću tog veličanstvenog, is-Cjeljujućeg, Bića ISTINE.
U tu svrhu i sa tim ciljem, koristim priliku postaviti i ovaj, donji, veoma koristan tekst, uz samo jedno bitno podsjećanje/osvještavanje te divne paradoksalne suštine same Istine a koje glasi:
Ako se nešto odnosi na „sve“, tada se to (logično) ne odnosi „ni-na-koga“ i „ni-na-što“; kao i obratno: nešto se može odnositi „ni-na-koga“ ili „ni-na-što“ – samo, jedino i isključivo ukoliko se odnosi na SVE !!!
(slobodno meditirajte o tome)
Dakle, tekst:
Niko nije u pravu
Svi su u pravu
Često se događa da ljudi u komunikaciji imaju različite stavove i mišljenja i to je u redu.
Međutim, problem, odnosno izazov, nastaje kada počinje nadmetanje, savjetovanje i potreba za uvjeravanjem čije i što je bolje ili korisnije.
Poslije čitanja ovog teksta možda više nećete imati potrebu da budete u pravu, a i vašeg sugovornika ćete bolje razumjeti.
Sjetite se kada ste nedavno sa nekim, raspravljali o tome ko je u pravu, čije je mišljenje bolje, i da vas nije baš oduševilo tuđe objašnjenje da je „x“ bolje od „y“ i da ste željeli nekoga da uvjerite da je vaše mišljenje ipak korisnije.
S druge strane, možete se sjetiti situacije kada ste odustali od svog stava (iako niste to željeli) samo da ne bi nekoga povrijedili.
Ni to nije baš sjajan osjećaj, a i stanje takve komunikacije je sa odgođenim konfliktnim djelovanjem. Kratkoročno ste ugasili „požar“, ali dugoročno - imati ćete mnogo više istih.
Kada razotkrijete ovu misteriju - ko je u pravu, možda ćete imati lijep osjećaj da ste odlučili da budete više sretniji a manje u pravu.
Kako stvari stoje?
Mi koristimo čula da bismo proučavali i upoznali vanjski svet.
On predstavlja beskonačan niz mogućih čulnih doživljaja, a mi smo u stanju da spoznamo samo jedan mali dio tog svijeta.
Kako i zašto samo jedan mali dio?
Mozak ne može obraćati pažnju na sve informacije koje ulaze kroz naša čula, jer svake sekunde u naš mozak ulazi otprilike dva miliona bitova informacija. (To je puno!)
Zato, naš mozak, da bi ostali zdravi i da bismo dali smisao vanjskom svetu, filtrira nadolazeće informacije.
Istraživanja su pokazala da svjesno možemo obraćati pažnju na otprilike 7 djelića informacija u jednom trenutku.
Stvar je u tome da svi ne obraćamo pažnju na istih 5-9 djelića inforamcija.
Iako na svjesnom nivou možemo primiti mali broj informacija iz okoline, na nesvjesnom nivou mi zapažamo i reagiramo na veći broj njih.
Ko nas to onda usmjerava i kaže gledaj ovo, slušaj ono, ovo je važno, ovo nije.
Zašto ne nešto drugo?
Taj mali dio koji smo u stanju da spoznamo je mali zato što svijet oko nas podleže našoj nesvjesnoj cenzuri ili filtrima.
Šta su filtri?
Naše jedinstveno iskustvo, uvjerenja, stavovi, sistem vrijednosti, meta programi, kultura, tradicija - predstavljaju filtere koji čine sistem usmjeravanja ili našu mapu. Tako dolazimo do toga da, MAPA NIJE TERITORIJA.
Po ovom aksiomu, mi stvaramo svoje MAPE kako bi razumjeli svijet oko nas, odnosno TERITORIJ.
Naše mape su selektivne i one istovremeno izostavljaju i objedinjuju informacije iz svijeta oko nas.
Koju ćete vrstu mape stvoriti ovisi od onoga što opažate i kuda želite da stignete.
Dakle, svi mi imamo svoje mape i unutar njih filtere.
Kao i svaki filter, tako i naši filteri u mapi, nešto propuštaju da uđe u prostor, a nešto ne.
Ono što naš filter propusti to smo u stvari mi, naša realnost.
Uspješni ljudi često osvježavaju, mijenjaju neke filtere i usklađuju sa svojim rastom i razvojem.
Dakle, filteri kao i sama mapa, nisu nepromjenljivi - naprotiv - zahtijevaju čestu kontrolu korisnosti.
Riječ SLOBODA ili USPJEŠNOST, za svakoga znači različito ili približno isto.
Svi mi imamo sjećanja i doživljaje, unutrašnje slike, zvuk, osjećanja koji daju značenje ovim riječima.
Isto tako, neko drugi imati će različita sjećanja i doživljaje i razmišljati će o ovim riječima na drugačiji način.
KO JE U PRAVU?
Svi smo u pravu u granicama vlastite stvarnosti, vlastite mape, vlastitih filtera.
Van granica vlastite realnosti, vlastite mape, niko nije u pravu.
U realnom životu možemo primijetiti da komunikacije između ljudi često idu u pravcu dokazivanja ko je u pravu, čija je mapa tačnija, što može utjecati na nivo samopouzdanja.
Vrijednosti i uvjerenja predstavljaju jako važne filtere koji čine našu mapu.
Oni usmjeravaju našu komunikaciju, naše živote i daju im smisao.
Također upravljaju i onim što radimo, ali nas mogu dovesti i u sukob sa drugim ljudima.
Sistem vrijednosti određuje ono što nam je važno, a sukobi nastaju ako insistiramo na tome, da ono što je važno za nas mora biti važno i drugim ljudima.
Kako mapa funkcioniše?
Svaki događaj (teritorija) u našem okruženju provlačimo svojim perceptivnim sistemom kroz mapu koja sadrži filtere.
Kada je događaj provučen kroz filtere on više nije izvorni, on je prerađen - izvrnut - u jednom dijelu izbrisan, generaliziran.
Praktično, on je sada “umiven, namirisan, lijepo obučen” našim filterima, ON JE SADA NAŠ DOŽIVLJAJ događaja i u skladu sa njim imamo ponašanje.
Dakle, ono što vi vidite, mislite i osjećate je vaša jedinstvena stvarnost i vi ste jedino odgovorni za njeno kreiranje, odnosno vaši filteri u mapi.
Tako, događa se da za vaš doživljaj okruženja tražite odgovornost u istom, što je pogrešan pravac.
Vi ste izabrali tj. vaši filteri, što će vidjeti, čuti i osjetiti.
„Ako idemo svijetom u potrazi za ljepotom naći ćemo je.
Ako tražimo probleme, naći ćemo ih.“
Sada, može vam neko reći svoje mišljenje, stav, a vi imate vaše mišljenje i vaš stav koje se razlikuje od njegovog – šta pomišljate?
Čije je mišljenje bolje i ko je u pravu?
– – –
„Istina je zemlja bez staza.“
J. Krishnamurti
“Kao što je put orla u zraku i zmije na zemlji nevidljiv,
tako je nevidljiv i put mudraca.“
Buddha.