Manje je više

"Sve je na ovom svijetu i bitno i nebitno, i korisno i beskorisno. Vjera, međutim, zna da bude i opasna. Ko vjeruje? Onaj koji ne zna. A šta čini onaj koji hoće da sazna? Ne vjeruje.
To ne znači da takav čovjek ne vjeruje u Boga, već da ne vjeruje u um sam po sebi, on ne vjeruje u instrument vjere i nevjere.

Igra na sebi, dakle, nije ni teizam ni ateizam, već smjelost da se ispita stvarnost.

Šta je to sto jeste? U čemu je konačni smisao Postojanja? Zasto jesam i da li uopste je-sam? Ko je taj što traga za sobom? "

--- > Sva ova pitanja su odraz čovjekove zeđi za samim sobom. Nikakva teorija - ma koliko veličanstvena bila – ne moze da ugasi tu suštinsku žed, jer metafizički žubor još više rasplamsava vatru traganja.

"Vjera moze da bude utjeha - zato i kazem da je ponekad opasna. Um je spreman da povjeruje u sve što mu odgovara. Vjerovanje čovjekovo bezuspješan je pokušaj da utjehom obloži stvarnost i da tako, makar i za tren, utopli golotinju svog doživotnog nesnalaženja. Kao uplašeno dijete koje zvižduće u psihološkom mraku, on se brani dogmama, teorijama i riječima, prividno zaglušujuci nepomjerljivu tišinu neznanja. Sve nas to uspavljuje, a pravi cilj je buđenje. Nisam protiv vjere, ali jesam za prekid sna. "