U plodnoj dolini podno Anda živjelo je miroljubivo pleme.
Jednog je dana grupa pljačkaša koja se bijaše skrivala u planinama, napala selo.
U otetom plijenu našlo se i jedno dijete,.. pa su i njega poveli sa sobom u planinu.
Ljudi iz ravnice nisu znali kako doći do dječaka, jer u stjenovita bespuća nije vodio nikakav put. A ni tragova nije bilo.
Ipak, poslaše grupu svojih najboljih ratnika da potraže djete i vrate ga kući.
Ljudi su pokušavali sad na jedan, sad na drugi način; penjali se lijevom, pa desnom stranom.
Ni nakon nekoliko dana mukotrpna hoda nisu daleko odmakli.
Vidjevći da su potpuno nemoćni i da im je trud uzaludan, odlučiše se vratiti neobavljena posla.
Iznenada ugledaše djetetovu majku kako silazi s planine koju oni nisu mogli preći.
Na leđima je u vreći nosila svoga sina.
Kako je uspjela?
Jedan od ljudi iz grupe pozdravi je i reče:
"Mi smo najjači ljudi u selu, a ne mogosmo preći planinu. Kako si ti uspela?"
Žena slegnu ramenima i odvrati:
"Nije to bilo vaše dijete."
