top of page

Odvojen od stvarnosti? Nemoguće!!

18. September 2013 ·



- Zašto sam odvojen od stvarnosti?


- Zato što zamišljaš da si odvojen.


- Onda znači da nisam odvojen od stvarnosti?


- Ti jesi stvarnost.

Tvoje tijelo, tvoj život.

Sva tijela, svi životi, univerzum - su manifestacija stvarnosti koja ti jesi.


- Zašto onda zamišljam da sam odvojen od stvarnosti?


- Ko zamišlja? Sigurno ne Stvarnost.


- Ja.


- Ko ti?

Šta podrazumjevaš kad kažeš ja?

Ti definišeš terminom ja fenomen koji ni ne poznaješ.

Kako ćeš da nadješ na geografskoj karti gradić čije ime ne poznaješ?


- Ko sam, u stvari, ja?


- Šta podrazumjevaš pod ja?


- Sebe, naravno.


- Da bi mogao da razumiješ ono što ću ti sada reći, prvo da mi kažeš šta podrazumijevaš kada se definišeš kao ja?

Kada kažem: Ti jesi, kažem jedno, a ti razumiješ nešto sasvim drugo.

Vidi, maloprije sam ti rekla da si ti Stvarnost, a ti se i dalje pitaš ko si.


- To mi liči na igru kineskih kutija.

Otvoriš jednu, a u njoj još jedna manja kutija, otvoriš i nju, a u njoj - kutijica ..


- To je igra kutije neosviješćenog uma.

Samo na nivou intelekta postoji koncept *ja sam odvojen od Stavrnosti* A u stvari se radi o jednoj ideji za koju si ti ubjeđen da je istina.


- Šta treba da uradim da bih prevazišao ovu iluziju?


- Prevazišao iluziju?

Pa kako možeš da prevaziđeš nešto čega u Stvar(nost)i nema?

Da li bi možda mogao da pređeš neku nepostojeću granicu?

Samo zamišljaš da ima neka granica.

Ideja o nekoj granici je samo tvoja fantazija. Kako bi mogla da postoji granica kada samo

Stvarnost jeste!?

Granica između onoga što jeste i onoga što nije?


- Kako da prestanem da zamišljam da ima granica?


- Ko bi trebalo da prestane da zamišlja da imaju granice?


- Onaj ko zamišlja da ima granice.


- Upitaj se ko zamišlja da ima granice i otkrićeš da je i onaj ko zamišlja da ima granice,

čista imaginacija.


- Znači i onaj ko fantazira je jedna fantazija?


- Svaka fantazija je samo fantazija.


- Pa kako da se izvučem iz ove zapetljancije?


- Osvešćivanjem individualnosti, prevenstveno uma.

Neosviještena individualnost čini da

"ti" zamišljaš da si odvojen od Stvarnosti. Neosviješćena individualnost zasljepljuje samu sebe.

Osvijesti individualnost i spoznaj je kao puku iluziju i nestaće i zamišljanje odvojenosti

od Stvarnosti.

Osviješćavanje individualnosti stimuliše istu individualnost da se spozna kao

nestvarna individualizacija Stvarnosti.


- Šta znači osvijestiti individualnost?


- Uskladiti vibracije individualnosti sa Stvarnošću.


- Ko to usklađuje individualnost?


- Individualnost je ta koja može da pokrene osviješćavanje same sebe.

Ona je ta koja pali motor i vozi kola po autoputu osvješćivanja.


- Kako da osvijestim moju individualnost?


- Ko ti?! Ti kao individualnost?


- Kakav haos! Pa recimo da da, ja kao individualnost.


- Ti kao individualnost možeš da osvijestiš procese koji čine tvoju individualnost na više

načina.

Tražiš stvaraoca?

Prvo provjeri da li ima kreacije.


- Ko je stvorio univerzum?


- Prije nego što počneš da tražiš ko je stvorio univerzum, provjeri da li je uopšte bio stvoren,

da li ga uopšte i ima.

Kakva je korist od traženja lopova, ako ništa nije ukradeno.


- Naravno da je Univerzum stvoren. Percipiram ga svakog dana.


- I kad spavaš?


- Kada spavam, sanjam.


- Ti spavaš i sanjaš i onda kada zamišljaš da si budan.


- Ne razumijem.


- Kao što tokom onoga što definišeš spavanje sanjaš, tako tokom onoga što definišeš biti budan, ti sanjaš svijet i univerzum.


- Hoćeš da kažeš da je univerzum jedna moja fantazija?


- Na koga se odnosiš kada kažeš: moja? Spoznaj ono što u Stvar(nost)i jesi i spoznaćeš univerzum kao iluziju.


- Nemoguće! Univerzum je realan, opipljiv, dobro vidljiv ..


- Čula su jedan od proizvoda univerzuma i čine iluzornom percepciju univerzuma.

Čula su djelo falsifikatora.

Djelo koje falsifikuje svog falsifikatora.

Može li falsifikator, naknadno falsifikovan od strane svog djela, biti originalni autor?

Može li sijenka slike, biti slika?


- Naravno da ne!


- Ti poznaješ samo sijenku i to tek beskrajno mali dio.

Zbog toga si uvjeren da je sijenka stvarna.

Šta se dogodi kada se uperi svjetlo na mjesto gdje je prethodno bila sijenka?


- Sijenka, naravno, nestaje.


- Takođe će potpuno prirodno nestati i Univerzum kada ti budeš upoznao Svjetlost. Kada spoznaš sebe fenomeni nestaju, odnosno nestaje zamišljanje da su fenomeni ikada i postojali.


- Znači, treba da spoznam svjetlost?


- Prvo Svjetlost, a zatim Izvor svjetlosti.

Samo tada ćeš znati ko jesi u Stvar(nost)i. Kada si u stanju dubokog sna, recimo tako, snova nema.

Kada budeš spoznao sebe kao stvarnost, spoznat ćeš da nema nikakvog univerzuma. Tvoj osnovni problem je što bi ti htio da spoznaš svijet, bez da prvo spoznaš sebe. Nemoguće je poznati pravu vrijednost svijeta, bez da se je prvo spoznala Stvarnost.

Prestani da sanjaš da si budan kada otvoriš oči i da spavaš kada zaspiš.

Probudi se!


- Treba da se probudim?


- Ko treba da se probudi?

Ljudska forma i individualna Stvarnost!


- Po onome što sam od tebe čuo, mogu da zaključim da ti prezireš tijelo.


- Kakvu vrijednost mogu da imaju tvoji zaključci, obzirom da si takođe zaključio da imaš tijelo i da si na svijetu, umjesto da spoznaš da je svijet, a time i ono što nazivaš tvoje tijelo, u tebi.

Pogrešni zaključci kvare život, istiniti zaključci mogu biti korisni.

Ali je još važnije spoznati ko je taj koji zaključuje, gde započinje zaključivanje i da li uopšte ima nekog ko zaključuje.


- Nemoj da izbjegavaš odgovor, reci mi direktno: da li ti prezireš tijelo?


- Upravo sam ti ukazala na početnu tačku, polazeći od koje bi mogao da stigneš do vrlo

konkretnih odgovora.

A ti me optužuješ da izbjegavam odgovor.

Toliko te plaši potraga za fantomom koji zamišllja sebe i zamišlja da zaključuje, da insistiraš na tvojoj pretpostavci da

ja prezirem telo.

Ja ne prezirem ljudsko tijelo, niti prezirem bilo šta.

Sve je jedna kreacija i sve se događa u meni, Stvarnosti.

Ljudsko fizičko tijelo je najrazvijeniji instrument koji postoji u univerzumu.

Ljudska forma je jedina forma u kojoj se odvija individualizacija Stvarnosti.

Jedan od tvojih problema kao individua, je taj da ne razumiješ da ti nisi tijelo koje misliš da jesi.

Ne razumiješ da je tvoje fizičko tijelo jedan isntrument u funkciji individualizacije onoga što ti u Stvar(nost)i jesi, a to je Stvarnost.


- Malo je to sve komplikovano.


- Sve dok budeš gledao svijet očima mrava, nećeš nikada moći da spoznaš univerzum očima ljudskog Bića.

Kakvu kosmičku panoramu ima mrav iz podruma?

Tvoje poistovjećivanje sa tijelom i sa umom te unazadilo sve do svijeta insekata.

Ako tako nastaviš, za par godina ćeš

zamišljati da si čovjek - a u stvari ćeš praviti društvo bakterijama.


- Eto vidiš da ti prezireš ljudski oblik i ljudsko tijelo!


- To se tebi tako čini.

Koristiti auto za putovanje od Hoogeveena do Sarajeva mnogo je bolje nego ići pješice.

Sve je u redu dokle god se zna da je auto samo jedan instrument za putovanje.

Problem nastaje kada počne da se zamišlja da si ti taj auto.

Reći da se putovalo kolima od Rima do Pariza je ispravno.

Tvrditi: ja sam automobil, je čista ludost.

Ono što ti definišeš kao tvoje fizičko tijelo je jedan isntrument.

Ali ti nisi taj instrument.

Misliti da se je tijelo je isto kao kad bi se mislilo da se je Fijat Punto ili bilo koje drugo auto.

Naravno, ima i onih koji zamišljaju da su čak fijatova fabrika..

Ne traži odgovore,traži onoga koji traži odgovore!


- Pitajući sebe ko sam ja, dobio sam bezbroj odgovora.


- Da li misliš da si neki od tih odgovora ili svi odgovori zajedno?


- Nisam sigurno neki odgovor, nisam nikakav odgovor.


- Onda, ko si?


- Dobro pitanje.


- Pitanje na koje nema odgovora.


- Zašto onda treba da se pitam: Ko sam ja?


- Ne možeš a da se ne pitaš ko si.

Od kada zamišljaš da si se rodio, odnosno bio začet, od tada već sebi postavljaš to pitanje, neprekidno.

Jedino što si to pitanje godinama potiskivao,

pokrio ga sa hiljadu misli i emocija.


- Onda ako nema odgovora, nema koristi od tog pitanja.


- Svaki verbalni odgovor na pitanje ko sam ja, je lažan.

Svaki verbalni odgovor je samo ideja, a ti sigurno nisi ideja.

Činjenica je da ogromna većina ljudi zamišlja da je ono što zamišlja da jeste.

Zamišljajući da su ideje koje imaju o sebi, fantaziraju da su uloge koje glume u životu.

Misle da su slike koje imaju o sebi.

Svaka ideja i svaka slika, nisu ništa drugo nego vibracije, odnosno elaboracija vibracija i kao što tačno tvrdiš, čovjek ne može

biti jedan odgovor.

Čovjek nije odgovor, odnosno nije vibracija, nije skup vibracija.

Zapamti:

ne možeš biti nešto drugo od onoga što u Stva(rnost)i jesi.

Takođe ne možeš da zamisliš ono što u Stva(rnost)i jesi.

Sve ono što zamišljaš kada kažeš ja-ti, ali i ono što generalno zamišljaš da jesi, to NISI ti!

Stvarnost je nezamisliva.

Takođe i ideja da si duša, beskonačna svijest, stvarnost - nisu ništa drugo nego ideje, koncepti.


- Šta treba da uradim da bih spoznao sebe?


- Nastavi da se pitaš ko si ti, u Stvar(nost)i?

Ali nemoj da obraćaš pažnju na odgovore.

Traži onoga koji se to pita, onoga koji je dao odgovore i onoga koji je dobio odgovore.


-Tako ću morati da tražim u tri pravca. To će mi malo iskomplikovati stvari.


- Na ovaj način ćeš tražiti u jedinom pravcu: Jedinom pravcu, u smijeru - jedinog Jednog.


- Ne razumijem.


- Ne može se razumjeti kada nema šta da se razumije.

Odgovor na pitanje: Ko sam ja, nije razumijevanje nečega ili nekoga, već je spoznaja sebe kao stvarnosti "iznad" svakog ja.


- U čemu je razlika između razumjeti i spoznati?


- Razumjevanje je dio intelektualne aktivnosti, spoznati sebe je "više" od mentalne aktivnosti.

Kada se "zaustavi umna aktivnost" onda se otvaraju vrata koja mogu da vode ka spoznaji sebe.


- Da li bi trebalo da prestanem da razmišljam?


- Razmišljati da li treba prestati sa razmišljanjem, znači razmišljati.

Mnogo bolje je tražiti onoga koji razmišlja, prevazići zamišljanje onoga koji zamišlja da misli.

Prevazići zamišljanje da ima onoga koji misli. Na ovaj način koncepti: "ja sam stvarnost", "ja sam beskonačna svijest" i slične ideje, mogu da se pretvore u individualno utvrđenu istinu.

Kreacija je tvoje tijelo, ti si izvor kreacije.


- Godinama se već pitam šta ja radim na ovom svijetu?


- Koje odgovore si dobio?


- Puno i nijedan. Zbunjen sam.


- Pitajući se šta ćeš ti na ovom svijetu, normalno je da si dobio puno - previše odgovora.


- Onda je normalno da sam zbunjen i da nemam jasne ideje vezane za moju ulogu u

odnosu na svijet!?


- Tvoj neosviješćeni um je glavni ralog tvoje zbunjenosti, jer polaziš od pogrešne

pretpostavke.

Ti vjeruješ da si na svijetu, dok je svijet u tebi. Umjesto da razmišljaš šta ćeš ti na

ovom svijetu, probaj da razmisliš šta će svijet, univerzum i svijest u tebi.

Bolje razmišljaj o ulozi svijeta, univerzuma i beskonačne svijesti u tebi, nego da gubiš vrijeme tražeći tvoju ulogu u odnosu na svijet. Razmišljanja kao: odakle dolazim, gdje sam i gdje treba da idem, ostavi onima koji hoće da zamišljaju da su tijelo i da su u svijetu. Zamišljati da se jede, ne može da te nahrani.

Fantazirati da se pije, ne može da utoli žeđ.


- To što mi govoriš čini mi se nelogičnim.

Ja sam u svijetu i univerzumu.

Ne mogu svijet i univerzum biti u meni, a kamoli beskonačna svijest!


- Ti sebe ne poznaješ, zato zamišljaš da si tijelo i ubjeđen si da si u svijetu.

Ali ti nisi tijelo.

Ono što definišeš kao tvoje tijelo je jedna od bezbrojnih manifestacija onoga što ti u

Stvar(nost)i jesi.

Beskonačna svijest i univerzum čine kreaciju koja je tvoje tijelo.

Čitav univerzum je samo sijenka onoga što u Stvar(nost)i jesi.

Ono što definišeš kao tvoje tijelo, nije ništa drugo nego jedna sićušna tačkica te sijenke.

Ti zamišljaš da si ta tačkica sijenke, dok

si u Stvar(nost)i izvor kreacije.

Normalno da je tvoje razumjevanje iskrivljeno.


- Ne uspijevam da se uvjerim u to.


- Ko ne uspjeva da se uvjeri?


- Ja.


- Ti? Ko ti?

Jesi li ikad razmišljao ko je taj ti-ja o kojem govoriš?

Na šta se odnosiš kada kažeš ja?

Normalno da više ništa ne razumiješ posle toliko godina pothranjivanja privida da si

tijelo i da si na svijetu.

Promjeni perspektivu, otvorit će se mogućnosti da spoznaš svijet, Univerzum

i beskonačnu svijest kao tvoju manifestaciju. Duboko razmisli o ovome i dok to budeš radio,

upitaj se: Ko je taj koji razmišlja?

Gdje započinje razmišljanje?

Šta znači razmišljati?

Koji procesi se odvijaju tokom razmišljanja? Šta su misli?


- Stvarno je haos ovakav način razmišljanja.


- Haos za koga?


- Za mene.


- Za tebe? Koga tebe?

Ko si ti?

Šta podrazumjevaš kada kažeš ja?




Comments


Imate potrebu/osjećaj da date komentar na ovaj tekst? Pišite nam na forumu.

bottom of page