🖌️ Malik Neo
Prvi i najveći (šejh ul ekber!) teoretičar sufizma, i to onog visokog sufizma u smislu intelektualnog pa i duhovnog kapaciteta u odnosu na onaj derviški, narodnjački, folklorni, koji nije time unižen već samo prilagođen jednostavnijim uslovima, dakle taj šejh je sufijsko učenje sublimirao u tezu "wahdet ul wudžud" ili jedinstvo Bića, jedinstvo postojanja.
On je time i uspješno razriješio pitanje apsurda koje sam neki dan spominjao, dakle pitanje slobodne volje i sudbine.
Ako bi opet sublimirali njegove detaljne teze, one bi se svele na možda slijedeću rečenicu :
Nemojte živjeti svoje snove, živite svoje živote, jer vi jeste božiji san!
Dakle energija (kuwet) jedinstva koja prožima svaki atom postojanja, spava u tebi, ti si njen san, ti si utvara koja vjeruje da živi, a postoji samo u spavačevoj glavi.
Takvo je pitanje božije i tvoje volje, prividno ti postojiš i radiš nešto kao u snu ali stvarno, ne da nemaš vlastitu volju, već niti ne postojiš.
Ovdje se govori o psihološkom aspektu, ne o fizickom.
Za tijelo ibn Arebi kaže da je Hakk (istinito).
Sama struktura ili niti tog sna o vlastitoj ličnosti (ili o vlastotoj volji, što je jedno te isto), su ispredene od društva, kao fenomena ljudske vrste.
Dakle čim dođeš na svijet, uhvaćen si u paukovu mrežu društva, koje te oblikuje i živi kroz tebe, kroz tvoje tijelo.
Zato ljudi konstantno traže podršku javnosti, odobravanje okoline, pa se onda razočaraju, budu ostavljeni od partnera, izdani od društva, plaču, kmeče, bijesne, upadaju u depresije i patetično samosažaljevanje..
Tako je to uvijek kad ti podrška i volja za život dolazi izvana umjesto iznutra.
Psihologija gomile je odvratna, vrijedna svakog prezira i individue koje nakon slamanja ličnosti koja je oblikovana od društva, ne prestane tražiti podršku za postojanje izvana, u biti je idiot koji zaslužuje svaku psihičku patnju koja slijedi nakon toga.
Ovo je moj stav.
Nije se naravno lako otrgnuti od te paukove mreže, ali je to suštinski jedino što trebaš uraditi.
To je kao da skloniš kamen sa izvora koji onda prirodno poteče.
U sufizmu se to zove "abu Hayat" ili voda života, pa onda u nižim folklornim razinama se to mitologizira pričama da ko se napije te vode živi vječno itd.
U nekom prenešenom značenju se konektuješ sa tom vječnom energijom koja je u svemu, a ličnost počinje biti sve više autentična, originalna, i što je najvažnije - živa !
Pravo živa jer si u direktnom dodiru sa postojanjem, nema društva kao posrednika kroz kojeg ti malo " dahneš dušom", kad te društvo pomiluje po glavi kao izgubljenog kera ili onih slatkih pudlica koje se stalno umiljavaju gazdi .
Što si više svoj to te ta energija koja sve stvara i radtvara, više podržava, jer iz vizure jedinstva Bića, svako postojanje je jedinstveno samo po sebi, i svi ljudi su slični po tom principu unikatnosti, a ne po oponašanju jedni drugih.
Dakle, nije riječ o totalitarnom jedinstvu, tipa komunizam ili fašizam ili religije koje su bez ovakve filozofije - samo prikriveni fašizmi.
Copy/paste ponasanje, svi ti tzv haypovi i općenito psihologija rulje, obesmišljava cijeli koncept jedinstva postojanja, guši ga.
Dakle dvije su glavne vertikale koje se spuštaju sa teorije wahdet ul wudzuda :
- nemoj nikoga oponašati, to je majmunska osobina, i nemoj se truditi biti originalan/a jer to je kao da se silom hoćes opustiti
- nemoj sanjati da budeš nešto što nisi, samo živi
i podrška će doći iz tebe samog, u vidu slasti postojanja.
Rumi je to dobro opisao :
ja sam kao šećerna trska
uživam u vlastitoj slatkoći
Vrlo važna napomena. Ja ovdje nikome ne govorim šta da radi sa sobom i kako da živi, to prezirem kad mi neko govori, pa tamam posla da ja to radim, i ako bolje skontate to nije uopste namjera ovog teksta.
Ovdje ja samo objašnjavam svoj odnos prema društvu, koji je na našim balkanskim razinama baš jedna gomila govana.
Zamislite onda na šta ličite kad tako jednu hrpu đubreta preklinjete da vas pazi i voli.
Eh, da ! Čuvena ljubav o kojoj kmečite.
Znate šta je to?
To je kad dva govneta od ličnosti nastala miksturom i probavom društvenog oblikovanja utvrde da vrlo slično smrde, i kao woow pronašli smo se! Srodne duše jeee!
I onda ovo drugo ili oboje nekad krenu jesti drukčije sastojke društva i počinju drukčije smrdjeti i onda kao oo maj Gad, gdje je moja ljubav.
To vam nije ljubav. Po ovom sufijskom nauku i po Rumiju kojeg toliki citirate u pogrešnom kontekstu.
Čuli ste za Lejlu i Međnuna? To je zanos koji počinje Medžnunovim obožavanjem Lejle, a zavrsava se NE TAKO ŠTO SU ŽIVJELI SRETNO DO KRAJA ZIVOTA već tako što on na kraju odbija nju i kaže " ali ja tek sad vidim da je moja Lejla SVE, SVUGDJE JE."
Što znači da se on zaljubio u egzistenciju cijelu, u postojanje, svijet je u njegovim očima ljepotica s kojom je on u odnosu i TO ZOVE LJUBAV.
Dakle to nije odnos iz holivudskih filmova, u ovoj filozofiji nema ljubavi na osobnom nivou ali je sasvim moguće jedinstvo (ljubav) egzistencije doživjeti kroz drugu osobu, bilo koju.
Ovo nisu bajke, iako ljudi stalno žive u bajkama - snovima, koji se prevrtljivo pokažu kao noćne more.
Možda je ovo sve rečeno grubo i oštro, but i'm not vanilla , to je moja priroda, taki sam čojk. 😄