decembar 2013
🖌️Način života koji se bazira na iluzijama, može nas prilikom iznenadne konfrontacije sa realnošću lako dovesti do životne krize.
Prilikom jakog iskustva, osjećaja gubitka, nije moguće duže pritajiti da- svijet (van nas, makro) drugačija od svijeta koji mislimo da smo sagradili.
Konfrontacija sa teškom bolesti, gubitak partnera, smrću ili čak gubitak radnog mjesta - mogu biti traumatična iskustva.
Životna nesigurnost ili činjenica sopstvene smrtnosti usred takvog iskustva, iznenada - sveprisutni.
Činjenice životne nesigurnosti i smrtnosti su bezizlazne.
Bezizlazne za um, odnosno Ego.
Grandiozno (Ego) JA se vidi u ćošak satjeran. Naročito senzibilni ljudi postaju u takvim okolnostima somatizovani i osjećaju se kao paralizovani.
Zahvaljujući prirodnoj inteligenciji postaju svjesni da u iskustvu patnje nešto temeljno izlazi na površinu. Nešto šta se ne da više potisnuti.
Pronaći novi posao, ili novog partnera - i time doživljeno iskustvo ignorisati ili zaboraviti, dovodi osobu u stanje nazadovanja. Stanja daleko iza mogućeg - spoznajnog stanja.
Takvo omaložavanje napredka može trenutnu krizu samo produžiti i intenzivirati!
U ovoj fazi postaje vidljivo da dosadašnje shvatanje Života neminovno dovodi do katastrofalnih iskustava.
Jako bolan proces, u kome, suočen sa intenzivnom patnjom - dosadašnji Ego, sa njegovim shvatanjem stvarnosti, počinje nestajati.
Međutim, imam dobru vijest!
U procesu punom patnje se skriva Nova inteligencija, mudrost.
Osoba koja prolazi proces ne primjećuje, želi da se što prije oslobodi od masovne patnje. Očekuje da joj neko (bilo ko) stabilizuje stari Ego.
Ukoliko dublje posmatramo, uvidjet ćemo da se u kriti krije šansa.
❔Koja šansa?
Šansa spoznaje da je dosadnašnja percepcija stvarnosti bila iluzorna, i da je ta iluzija - osnova nastanka poli i patnje.
To ne znači da Život u srži patnja, nego da će Život u nesvjesnom stanju (suprotnost od mudrosti) uvijek biti ispunjen patnjom.
Upozorenje ❕
Kada je ovo jednom spoznato, tada više ne postoji put nazad.
Kada se suočimo direktno sa realnošću, važno je da u tom trenutku zastanemo.
Prisutni i u kontaktu sa tim šta se nalazi izvan granica sopstvenih želja, koncepta i iluzija.
Pažnja ❕
Ta obična pažnja, ovdje i sada, ima već iscjeljujući karakter i riješenje.
U kriznoj fazi Života treba izdržati patnju. I ne raditi nista. Osim biti prisutan i spreman na suočavanje sa unutrašnjom prazninom i strahom.
Pažnja ❕
Prihvatanje je prvi korak.
Što se više upustimo u iskustvo krize, manje vršimo (nesvjesno) otpor.
Na taj način se brže odvija proces iscjeljenja i pojavljuje svjetlost na kraju tunela.
Nova percepcija se pojavljuje.
I postaje dio (naše) stvarnosti.
