• oktobar 2013
Šta je buđenje ličnosti?
— > Da li je iskustvo buđenja dostupno i ljudima koji se nisu opredjelili za duhovno usavršavanje? Ili je ono privilegija određenog broja ljudi?
🖌️ Sve je dostupno svima, ali nisu svi dostupni svemu.
Kao što ne postoji privatno Sunce, tako ne postoji ni lična istina.
Ljudska psiha je nedovoljno propustljiva za Sunce univerzalnosti.
Izazov je u tome što ljudi ne znaju da ne znaju, pa im je lako da svoju mentalnu zbrku nazovu znanjem, poznanstvo prijateljstvom i da sentimentalno-seksualni interes etiketiraju kao ljubav.
Proglasi ono što je ostvarljivo već ostvarenim i sa tobom je svršeno: ništa od ostvarenja.
To je san.
Čovjek prestaje da živi i nastavlja samo da funkcioniše, iako to uopšte ne primjećuje.
On čak nema u sebi čime da vidi da u sebi nema šta da vidi.
Zbog toga je naizgled miran i psiholoski apsolutno statičan.
Stari, ali ne sazrijeva.
— > Kako se onda prekida san? Kako uvidjeti?
🖌️ Razumevanjem aktuelne situacije.
… jedan tragalac grubo je prekinuo učiteljevu priču o nedostatku autentičnosti kod navodno duhovnih ljudi, tvrdeći da je on sam autentičan.
„Možda ti jesi, odgovorio mu je učitelj,
autentičan zid.
Ali nijedna cigla u njemu nije tvoja.
Istina ne ide po ulicama dokazujući svoju uzvišenost vičući:
Ja sam istina! Samo sam ja istina!
Ako si zaista svoj, zašto si izabrao sukob kao metodu provjere?
I zašto se uopste boriš – ako znas?
Ali ti ne znaš, čim si prisiljen da provjeravaš.“
🖌️Mi smo nestabilan zid sastavljen od cigala svih mogućih spoljasnjih uticaja, ali to ne smijemo sebi da priznamo.
Uslijed trenja uma i stvarnosti, razvija se psihološka reakcija koja utiče na um.
Krajnji rezultat tog procesa je ličnost, kao i smanjena osjetljivost i prijemčivost uma.
Što je ličnost jača, to je receptivnost slabija.
Zbog smanjene senzitivnosti uma,
ličnost traži sve jače i jače nadražaje,
tako da vremenom otupi i postane,
kako je jedan pjesnik napisao,
“nagluho za važno, sluhovito za lažno“.
Na taj način čovjek polako i neosjetno zaboravlja sebe, a kad u potpunosti zaboravi da se zaboravio u potpunosti, postaje psihološki leš u živom organizmu.
Ličnost potiče od riječi ličina, što znači maska.
Kada zaboravimo da je ličnost tanak veo samozaborava prebačen preko autentične prirode,
i kada prestanemo da se sjecamo da smo se zaboravili,
tog istog trenutka odumiremo.
—> Voljela bih da steknem, prije nego što progledam, makar kakvu-takvu perspektivu Puta. Možeš li mi reći kakva je razlika između neprobuđenog i probuđenog čovjeka?
🖌️Gledajući spolja, razlike nema.
❕Međutim, prije buđenja – čovjek je samo oblik u životu.
❕Nakon buđenja – on je život u obliku čovjeka.
