„Dvije zaljubljene zrele osobe pomažu jedna drugoj da budu slobodnije.“
Osho
Zrela osoba ima dovoljno integriteta da bude sama. To znači da prihvata sebe onakvog kakav jeste i nije ovisna o drugima da bi se osjećala ispunjeno.
Kada zrela osoba daje ljubav, to čini bez skrivenih motiva ili uslova. Ona jednostavno daje svoju ljubav s osjećajem zahvalnosti što je u mogućnosti voljeti, ne očekujući ništa zauzvrat, čak ni zahvalnost od drugih.
Njena radost leži u činjenici da je u mogućnosti podijeliti ljubav s drugima.
Kada se dvoje zrelih ljudi zaljube, to stvara posebnu vrstu spajanja, jedinstva.
Oni su zajedno, ali istovremeno zadržavaju svoju individualnost.
Njihova povezanost nije opterećujuća ili gušeća; naprotiv, ona omogućava da rastu kao pojedinci.
Oboje podržavaju i potiču jedno drugo da budu najbolja verzija sebe, bez ikakvog pokušaja da kontrolišu ili manipulišu jedno s drugim.
Ljubav među zrelim osobama ne poznaje politiku niti igre moći. Nema potrebe za diplomatijom ili taktiziranjem.
Ideja o dominaciji ili potčinjavanju drugoga jednostavno ne postoji jer ljubav ne poznaje takvu vrstu kontrolisanja.
Naprotiv, prava ljubav želi vidjeti voljenu osobu slobodnu i nezavisnu.
Zato je ljubav između zrelih ljudi paradoks sama po sebi.
Oni su spojeni na dubok i intiman način, ali ostaju individue koji su obogaćene slobodom i samostalnošću.
Njihova međusobna po-vezanost čini ih jačima i istovremeno omogućava da zadrže svoju autonomiju.
To je ljubav koja oslobađa i inspiriše, ne ograničava i ne guši.
