Čekala sam ovo 40 godina!

Ok, možda ne okruglo četrdeset ali blizu.

U djetinstvu smo imele mali televizor u sobi, koji smo sestra i ja koristile za gledanje filmova. Filmova koje smo gledale preko video rekordera.

Videoteka koja se pojavila, za mene je izgledala kao zemlja čudesa. Osmjehujem se sjećajući kvaliteta kopiranih filmova, ko zna odakle se u to vrijeme nabavljalo. Ali nije to tema danas.

Ne sjećam se da li sam film gledala na regularnom prenosu kanala ili je video kaseta bila u rekorderu taj dan. U svakom slučaju, negdje na pola filma je otac provirio u dobi da vidi šta radim.

Kada je vidio da gledam film, ugasio je ljutito TV.

“Nije to za tebe Enisa!”

“Ali, ali .. samo da vidim šta će se desiti” molila sam.

“Mala si za ove teme, idi se napolje igrati”

“Nisam mala” odbrusila sam kroz stisnute usne sa suzama u očima.

Puna ljubavi se sjećam sebe, imala sam ja takvih bisera. Moj osjećaj (veličine) i realno stanje nisu bili u skladu. Tada to nisam razumjela.

Uglavnom, taj film odnosno tema mi se urezala duboko u sjećanje.

Radilo se o kompjuteru, koji preuzima kontrolu nad kućom - u kojoj je bio programiran.

Napomenut ću da u to vrijeme predstave nikakve obični ljudi nisu imali o kompjuterskim programima, AI ili bilo šta slično.

Godinama sam razmišljala, uvijek ponovo, o toj temi. Kako se tehnologija razvijala, prolazila sam kroz razne strahove - sjećajući se filma.

Moji bliži ljudi znaju, pričala sam im.

Insider - “Mama je sanjala neki film, kad je bila mala.”

Do danas.

Danas mi djeca pričaju o nekoj novoj seriji na Netflix. Na prvom mjestu je. Da gledamo zajedno. Cassandra.

Parkirala sam se na ugaonu u dnevnom boravku dok su one pripremale grickalice i piće. Ponovila sam im sjećanje na film iz djetinstva, jer sam pročitala na TV da se radi o AI i kući nekoj.

Pogledale smo mini seriju u cugu. S obzirom da (još) nisam sposobna hodati okolo, provele smo divno vrijeme zajedno. Al nije to sada tema.

Tema je da je nova mini serija Cassandra skoro identična priča filma koji nisam uspjela vidjeti do kraja. Svakako da sam našla original, danas sam znala šta tražim. Film je snimljen 1977 godine, a zove se Demon Seed.

Šta zapravo želim reći?

Nema drugog puta nego kroz strah.

Koliko god “mali” ili “veliki” bili.

Jedino što ne smijemo zaboraviti živjeti.

Koliko strahova se zaista obistinilo?

Čak i kada na prvi pogled izgleda kao neizbježno?

Ista tema.

1977 i 2025

Umjetna inteligencija ili inteligencija umjetnosti 🤔